Gradina Koštak

Gradina Koštak jedan je od značajnijih prapovijesnih utvrđenih položaja na istočnom dijelu Kozjaka, smješten na približno 641 metar nadmorske visine, sjeverno od strmih kozjačkih litica i iznad Konjskoga polja. Zahvaljujući istaknutom položaju, s gradine se pruža širok pogled prema dalmatinskoj unutrašnjosti, Kliškom prijevoju i dijelu srednjojadranskog akvatorija, što joj je davalo iznimnu stratešku važnost. Koštak je bio dio šireg sustava prapovijesnih gradina koje su nadzirale prometne pravce između jadranske obale i zaleđa, osobito prirodne prolaze kojima se iz područja današnjeg Solina pristupalo unutrašnjosti Dalmacije. Njegova važnost proizlazila je iz mogućnosti nadzora prostora, obrane prilaznih putova i održavanja veze s drugim utvrđenim naseljima na okolnim uzvisinama.

Riječ je o morfološki složenoj gradini površine približno 2.000 četvornih metara, čija je osnovna značajka višestruki obrambeni sustav prilagođen prirodnoj konfiguraciji brda. Najviši dio gradine činila je utvrđena akropola, odnosno središnji prostor na samom vrhu uzvisine, opasan snažnim kamenim bedemom. Prvi obrambeni prsten bio je dug približno 100 metara, a njegovi urušeni ostatci danas tvore kameni nasip koji mjestimice doseže širinu od petnaestak metara. Na sjevernim padinama prepoznaju se još dva polukružna pojasa bedema, iza kojih su se nalazile terase koje su vjerojatno služile za različite aktivnosti stanovnika naselja. Takva organizacija prostora pokazuje da Koštak nije bio samo jednostavna promatračnica, nego složeniji utvrđeni lokalitet s jasno izdvojenim obrambenim i unutarnjim dijelovima.

Posebno je zanimljiv način na koji su graditelji iskoristili prirodne pogodnosti terena, jer je južnu stranu naselja štitila strma litica, zbog čega ondje nije bilo potrebno graditi jednako opsežne obrambene konstrukcije kao na pristupačnijim padinama. Ispod litice nalazilo se podgrađe, odnosno niži dio naselja, koji je sa zapadne strane bio zaštićen dodatnim, kraćim kamenim bedemom. Ostatci obrambenih konstrukcija svjedoče o znatnom graditeljskom pothvatu, budući da je podizanje višestrukih suhozidnih bedema zahtijevalo organiziranu radnu snagu, prikupljanje velikih količina kamena i poznavanje stabilnosti takvih građevina. Premda se bez detaljnijih arheoloških istraživanja ne mogu pouzdano rekonstruirati sve faze gradnje i korištenja, prostorna organizacija Koštaka upućuje na važnost lokaliteta u prapovijesnom sustavu naselja i utvrda. Arheološka literatura ističe dugotrajnu uporabu ovog položaja, što otvara mogućnost da su pojedini dijelovi gradine tijekom vremena imali različite namjene.

Arheolog Miroslav Katić u znanstvenom radu Prethistorijske gradine solinskoga i kliškoga područja iz 2010. godine posebno ističe Koštak u kontekstu gradina Klis i Markezina greda, koje su zajedno nadzirale sjeverne prilaze solinskom području. Takva koncentracija utvrđenih položaja na relativno malom prostoru upućuje na postojanje snažne i dobro organizirane lokalne zajednice koja je raspolagala znatnim obrambenim i gospodarskim mogućnostima. Koštak se stoga može promatrati kao dio svojevrsnog prapovijesnog obrambenog pojasa koji je štitio pristupe obalnim naseljima i omogućavao nadzor nad kretanjem ljudi i dobara između primorja i unutrašnjosti. Zanimljivo je da Katić u kasnijem radu spominje i mogućnost da je Koštak u kasnoj antici služio kao pribježište, što bi upućivalo na korištenje strateški važnog položaja i nakon prapovijesnog razdoblja, iako tu pretpostavku tek treba dodatno arheološki potvrditi.

Lokalitet je tijekom Drugoga svjetskog rata pretrpio oštećenja, kada su na vrhu gradine iskopani vojni položaji, uključujući strojnice i sklonište, čime je djelomično narušen izvorni izgled središnjeg dijela utvrde. Unatoč tim zahvatima, Koštak je sačuvao prepoznatljive ostatke višestrukih bedema i predstavlja vrijedan primjer prilagodbe prapovijesnog graditeljstva krškom krajoliku. Njegova arheološka vrijednost posebno dolazi do izražaja kada se promatra zajedno s ostalim gradinama kliškog i solinskog područja, jer njihova prostorna povezanost omogućuje bolje razumijevanje organizacije naseljavanja i obrane u prapovijesnoj srednjoj Dalmaciji.