Babin kuk i sv. Maksim

Na grebenu Mošnice, dijelu Primorske kose koja odvaja jeseničko primorje od Srednjih Poljica, nalazi se vrijedan sklop arheoloških i povijesnih položaja. Njegova najprepoznatljivija građevina danas je crkvica sv. Maksima, smještena iznad zaseoka Krug, na južnoj strani prostora koji gravitira Tugarama. Zapadno od prijevoja kod crkvice nalazi se Babin kuk, u prostorno-planskoj dokumentaciji evidentiran kao prapovijesna gradina naseobinskog karaktera.

Gradinu i crkvicu važno je promatrati zajedno zbog njihova položaja uz prirodnu komunikaciju preko planinskog grebena. Ipak, dostupni izvori ne daju dovoljno osnove za tvrdnju da je sama crkva sagrađena upravo na mjestu prapovijesnog naselja.

Gradina uz važan put

Babin kuk zauzima položaj uz prijevoj kojim se iz primorja prolazilo prema Tugarama i unutrašnjosti Poljica. Gradina je tako mogla imati ulogu u nadzoru kretanja ljudi, stoke i robe, dok njezino označavanje kao naseobinskog lokaliteta upućuje i na mogućnost trajnog boravka stanovništva.

Stručni izvještaj u Hrvatskom arheološkom godišnjaku 3/2006 dokumentira gradinsko naselje na Babinu kuku, bedem u podgrađu te staru stazu prema položaju Sukmajsin, na kojem se nalazi crkva sv. Maksima. Na pregledanom prostoru zabilježeni su i nalazi grčke, odnosno helenističke keramike, važni za razmatranje nekadašnjih kontakata i razmjene.

Izvještaj upozorava i na kasnije preoblikovanje terena: pri izgradnji serpentinaste staze u doba austrougarske uprave korišten je kamen iz starijih struktura, uključujući bedem. Današnje ostatke zato treba tumačiti uz poznavanje svih kasnijih zahvata.

Crkvica koja se spominje već 1080. godine

Crkva sv. Maksima spominje se već 1080. godine, zbog čega se ubraja među najstarije crkvice Poljica. Njezina povijesna vrijednost proizlazi iz starosti, sačuvane arhitekture i istaknutog položaja na grebenu.

Riječ je o jednobrodnoj, pravilno orijentiranoj građevini s polukružnom apsidom, zidanoj lomljenim kamenom. Pokrivena je dvostrešnim krovom od kamenih ploča, a ima i zvonik na preslicu. Sjeverni zid temeljen je na podzidu od velikih kamenih blokova, dok se južni oslanja na prirodnu stijenu.

Unutrašnjost broda presvođena je bačvastim svodom, a apsida polukupolom. Bočne zidove raščlanjuju niše, a ožbukane površine ukrašene su crvenim geometrijskim i florealnim motivima te posvetnim križevima. U crkvi se nalaze ploča s pleternim ornamentom i stupić s ranokršćanskim križem.

Ti elementi pridonose razumijevanju slojevitosti sakralne baštine, ali sami po sebi ne dokazuju postojanje ranokršćanske crkve na istome mjestu. Crkvica je obnovljena 2006. godine i zaštićena je kao kulturno dobro.

Prostor koji još traži odgovore

Za razumijevanje ovog lokaliteta potrebno je razlikovati prapovijesno naselje, srednjovjekovnu sakralnu građevinu i kasnije putove te pregradnje. Veliki kameni blokovi ili suhozidna tehnika sami nisu dovoljni za precizno određivanje starosti pojedine strukture.

Daljnja istraživanja trebala bi razjasniti početak i trajanje života na Babinu kuku, raspored naselja i odnos gradine prema okolnim položajima. Posebno je zanimljivo pitanje kako se mijenjala uloga prijevoja kod sv. Maksima kroz prapovijest, antiku i srednji vijek.

Babin kuk i sv. Maksim stoga su važni za proučavanje dugotrajnog povezivanja obalnog i unutrašnjeg prostora Poljica, pri čemu svaku fazu korištenja treba zasebno arheološki potvrditi.