Liburni

Naseljavali su prostor sjeverne Dalmacije i Kvarnera, gradili utvrđena naselja, održavali intenzivne veze s drugom stranom Jadrana i razvili pomorsku tradiciju toliko prepoznatljivu da je naziv njihova broda – liburna – ušao u rimski vojni rječnik. No iza popularne slike „gospodara Jadrana“ krije se znatno složenija priča koju arheologija posljednjih desetljeća sve detaljnije rekonstruira.

Među zajednicama istočnog Jadrana prije rimskog osvajanja Liburni zauzimaju posebno mjesto.

Njihov prostor, koji su antički autori nazivali Liburnijom, obuhvaćao je prvenstveno sjevernu Dalmaciju, kvarnerske otoke i dio Hrvatskog primorja. U različitim razdobljima njihov se politički i kulturni utjecaj širio i znatno dalje.

Stari autori posebno ih pamte kao pomorce.

Upravo zbog toga u popularnoj literaturi Liburne često susrećemo kao „gusare“, „vladare Jadrana“ ili čak neku vrstu pomorske države.

Problem je što su takve formulacije prejednostavne.

Arheologija danas pokazuje mnogo zanimljiviju sliku: mrežu lokalnih zajednica s utvrđenim središtima, razvijenom materijalnom kulturom, kontaktima preko Jadrana, specifičnim grobnim običajima i postupnim razvojem naselja koja su još prije pune romanizacije poprimala proto-urbane značajke.

Gdje su živjeli Liburni?

Jezgra liburnskog područja protezala se duž sjeveroistočne obale Jadrana.

U antičkim i arheološkim rekonstrukcijama često se okvirno navodi prostor između rijeke Raše u Istri i Krke u Dalmaciji, uz velik broj otoka ispred obale. Marin Zaninović kao njihovo uže etničko područje navodi prostor između Raše, Krke i Zrmanje, uključujući otoke.

To znači da su u liburnskom kulturnom i političkom prostoru bili važni dijelovi današnjeg Kvarnera, velebitskog primorja, Ravnih kotara, zadarskog područja, Bukovice i sjeverne Dalmacije.

Među najvažnijim liburnskim središtima kasnije se pojavljuju Iader – Zadar, Aenona – Nin, Nedinum – Nadin, Asseria – Podgrađe kod Benkovca i Varvaria – Bribirska glavica.

No Liburniju ne treba zamišljati kao državu s jednim glavnim gradom.

Arheološki i povijesni podaci više odgovaraju svijetu brojnih teritorijalnih zajednica okupljenih oko važnijih naselja. Od ranog željeznog doba moguće je pratiti oblikovanje takvih zajednica, a neka njihova središta s vremenom razvijaju obilježja proto-urbanih i urbanih naselja.

Jesu li Liburni bili Iliri?

Ovdje vrijedi ista opreznost kao kod Delmata.

U starijoj historiografiji Liburni su gotovo automatski svrstavani među „ilirska plemena“. Danas arheologija mnogo manje rado koristi pojam Iliri kao oznaku jedinstvenog naroda koji bi imao zajednički jezik, kulturu i identitet od Istre do Albanije.

Liburnska materijalna kultura ima dovoljno posebnosti da arheolozi govore o zasebnoj liburnskoj kulturnoj skupini željeznog doba.

Istodobno je ona bila dio šireg jadranskog i balkanskog kulturnog svijeta.

Liburni su imali kontakte sa susjednim zajednicama, s područjem današnje Italije, s grčkim kolonijama i drugim dijelovima Mediterana.

Zbog toga je preciznije govoriti o Liburnima kao posebnoj zajednici ili skupu zajednica istočnog Jadrana nego ih jednostavno svesti na etiketu „ilirskog plemena“.

Gradine su bile njihova središta

Poput drugih zajednica željeznog doba istočnog Jadrana, Liburni su velik broj svojih naselja smještali na uzvisine koje je bilo moguće lako braniti.

Danas ih nazivamo gradinama.

Brojne gradine dominiraju Ravnim kotarima, Bukovicom, zadarskim zaleđem i obalnim područjem.

Njihova funkcija nije uvijek bila ista.

Neke su bile manja naselja, druge kontrolne točke, dok su najveće postupno postajale središta lokalnih teritorijalnih zajednica.

Među najboljim primjerima nalaze se Nadin, Aserija i Bribirska glavica.

Upravo suvremena istraživanja pokazuju da pojedina liburnska središta nisu bila tek skup kamenih kuća iza bedema. Prostorna organizacija naselja, nekropola, komunikacija i gospodarskih zona upućuje na daleko složenije zajednice.

To je osobito važno jer mijenja nekadašnju predodžbu o stanovnicima istočnog Jadrana kao gotovo isključivo ruralnom i plemenski organiziranom stanovništvu prije dolaska Rimljana.

Nadin otkriva neočekivano uređeno društvo

Jedno od najzanimljivijih nalazišta za razumijevanje Liburna danas je Nadin – antički Nedinum, nedaleko od Benkovca.

Sustavna istraživanja njegove nekropole donijela su vrlo važne rezultate.

Arheolozi Sineva Kukoč i Martina Čelhar utvrdile su da se već tijekom 7. stoljeća prije Krista prostor liburnske nekropole organizirao prema pravilnom sustavu grobnih parcela.

Drugim riječima, grobovi nisu jednostavno nasumično kopani oko naselja.

Postojala je prostorna organizacija, razgraničenje grobnih cjelina i masivne kamene ograde. Istraživanje je prvi put kod Liburna pokazalo koliko je takvo groblje moglo biti planski oblikovano.

To je važan podatak jer iza kamenih grobova otkriva društvo koje ima jasnu predodžbu o prostoru, obitelji, pripadnosti zajednici i odnosu prema mrtvima.

Što nam njihovi grobovi govore o životu?

Liburnske nekropole istraživane su na više lokaliteta, među kojima posebno mjesto imaju Nin i Nadin.

Pokojnici su u pravilu polagani u grobove u zgrčenom položaju, a uz njih su stavljani predmeti koji danas arheolozima omogućuju rekonstruiranje odjeće, statusa i trgovačkih kontakata.

Među nalazima su fibule, narukvice, privjesci, naušnice, ogrlice, jantar, staklene perle, keramičke posude i različiti metalni predmeti.

Pojedine vrste nakita toliko su karakteristične da se koriste kao važni elementi u kronologiji liburnske kulture.

Istodobno nalazi pokazuju veze s Italijom i širim mediteranskim prostorom. Šime Batović upozoravao je na određene predmete koji nose grčke ili italske utjecaje, dok neke liburnske forme imaju vrlo dobre paralele upravo na suprotnoj obali Jadrana, posebno u Picenumu.

Jadransko more očito nije bilo prepreka između dviju obala.

Bilo je prometnica.

Što su Liburni jeli?

Jedan od zanimljivijih novijih pomaka dolazi iz arheobotanike.

Istraživanje keramike iz Nadina objavljeno 2023. analiziralo je biljne ostatke i otiske sačuvane u glini.

U keramici su otkriveni tragovi povezani sa žitaricama, travama i drugim biljkama, uključujući mogući drijen.

Takvi mikroskopski tragovi posebno su važni jer pružaju informacije koje klasična analiza keramike ne može dati: koje su biljke ljudi obrađivali, što se nalazilo u njihovu okolišu i kako su organizirali proizvodnju hrane.

Time Liburni prestaju biti samo ratnici i pomorci iz tekstova antičkih autora.

Postaju ljudi koji siju, žanju, spremaju žitarice, izrađuju velike posude i organiziraju svakodnevno gospodarstvo.

Jadran ih je povezivao s Italijom stoljećima prije Rima

Jedno od najvažnijih obilježja liburnske kulture jesu snažne veze sa suprotnom obalom Jadrana.

Arheološki nalazi iz sjeverne Dalmacije pokazuju povezanost s područjem srednje Italije, a posebno s Picenumom.

Sličnosti se vide u pojedinim oblicima nakita, fibula, ukrasnih predmeta i drugim elementima materijalne kulture.

Starija literatura ponekad je takve veze objašnjavala velikim migracijama Liburna u Italiju.

Danas su istraživači oprezniji.

Sličan arheološki predmet ne mora značiti preseljenje čitavog naroda.

Može biti rezultat trgovine, putovanja pojedinaca, ženidbenih veza, prijenosa tehnologije ili dugotrajne komunikacije među zajednicama s obje strane Jadrana.

Ali jedno je prilično jasno: Jadran je već u željezno doba bio prostor intenzivne komunikacije.

Jesu li Liburni doista bili gospodari Jadrana?

Antički izvori Liburnima pripisuju snažnu pomorsku prisutnost.

Marin Zaninović u studiji Liburnia militaris navodi antičku tradiciju prema kojoj su Liburni držali pojedina uporišta duž istočnojadranskog plovnog puta, a izvori ih povezuju čak i s Korkyrom – današnjim Krfom u ranom željeznom dobu.

Međutim, upravo ovdje treba biti vrlo oprezan.

Antički autori pisali su stoljećima nakon nekih događaja koje opisuju, a priče o drevnoj liburnskoj talasokraciji – pomorskoj dominaciji – ne mogu se uvijek izravno potvrditi arheologijom.

Zato nije opravdano kartu ranog Jadrana jednostavno obojiti jednom bojom i napisati „Liburnsko Carstvo“.

Postojala je snažna liburnska pomorska tradicija.

Vjerojatno su postojale i zone njihova političkog utjecaja daleko izvan matične Liburnije.

Ali priroda i trajanje te dominacije ostaju predmet rasprave.

Brod koji je postao legenda – liburna

Najpoznatija riječ povezana s Liburnima nije ime grada niti vladara.

To je liburna.

Antički izvori povezuju taj naziv s lakim i brzim ratnim brodom, a Rimljani su liburnu kasnije uključili u vlastite flote.

S vremenom se riječ proširila toliko da je tijekom Rimskog Carstva postala gotovo općim nazivom za pojedine vrste ratnih plovila.

No ovdje postoji važna znanstvena zamka.

Ne znamo sa sigurnošću kako je izgledala najranija, izvorno liburnska liburna.

U velikoj studiji iz 2021. Luka Boršić, Danijel Džino i Irena Radić Rossi ponovno su analizirali pisane, ikonografske i arheološke izvore. Posebno su upozorili da se liburnu ne smije automatski izjednačavati s drugim brodom istočnog Jadrana poznatim kao lemb. Starija literatura često je to činila polazeći od pretpostavke da su svi „Iliri“ dijelili istu pomorsku tradiciju.

Današnja interpretacija znatno je opreznija.

Liburna i lemb u izvorima se pojavljuju kao različiti termini i vrlo vjerojatno označavaju različite vrste brodova.

Jesu li pronađeni pravi liburnski brodovi?

Ovo je još jedna tema na kojoj se popularna interpretacija često zaleti predaleko.

Arheolozi na istočnom Jadranu poznaju iznimno stare brodograđevne tradicije.

Posebno je važan prapovijesni šivani brod iz Zambratije u Istri. Njegove su daske bile povezivane tehnikom šivanja, a novija istraživanja nakon vađenja ostataka broda 2023. omogućila su precizniju rekonstrukciju konstrukcije, popravaka i sustava brtvljenja trupa.

Ali njega ne možemo jednostavno proglasiti „liburnom“.

To je važna razlika.

Brod pokazuje koliko je stara i tehnološki razvijena tradicija plovidbe istočnim Jadranom, ali izravno povezivanje svakog takvog plovila s etničkim imenom Liburna nije znanstveno opravdano.

Gusari ili pomorci?

Rimski i grčki pisci stanovnike istočnog Jadrana često prikazuju kroz prizmu piratstva.

Ali pojam gusarstva u antičkom svijetu nije uvijek jednak današnjem.

Pomorska trgovina, ratovanje, prepadi i politička kontrola plovnih pravaca često se međusobno preklapaju.

Još je važnije da su antički pisci uglavnom pripadali grčko-rimskom kulturnom svijetu.

Zajednice koje su ometale njihove trgovačke interese vrlo su lako mogle postati „pirati“ u njihovim tekstovima.

Zato je preciznije reći da su Liburni bili iskusna pomorska zajednica čiji su pojedini pripadnici i skupine sudjelovali u pomorskim sukobima i pljačkaškim pohodima, nego cijeli narod opisivati kao naciju gusara.

Sukob s grčkim Farosom

Jedan vrlo zanimljiv natpis iz Staroga Grada na Hvaru govori o pobjedi grčkih Farana nad protivnicima koje izvor naziva Jadasinima i njihovim saveznicima.

U znanstvenoj literaturi vrlo je snažna interpretacija prema kojoj su ti Iadasinoi zapravo stanovnici liburnskog Iadera – Zadra.

Ako je takvo tumačenje ispravno, natpis predstavlja rijedak neposredan trag sukoba između grčke kolonije na Hvaru i liburnske zajednice sa središtem u Zadru.

To je ujedno pokazatelj koliko su političke i pomorske veze na Jadranu bile široke.

Zadar i Hvar danas djeluju kao dva odvojena regionalna prostora.

U 4. i 3. stoljeću prije Krista more ih je izravno povezivalo.

Jesu li Liburni imali savez gradova?

U literaturi se dugo pojavljivala ideja o svojevrsnoj liburnskoj dodekapoli, odnosno savezu dvanaest gradova.

Novija analiza antičkih izvora pokazuje da se takva tvrdnja ne može pouzdano izvući iz Plinijeva teksta.

Slobodan Čače upozorio je da je koncept navodne liburnske dodekapole nastao na pogrešnom tumačenju izvora.

Najvjerojatnije je među liburnskim zajednicama postojao neki oblik političkog povezivanja.

Ali koliko je savez bio čvrst, kakve je imao institucije i je li uopće funkcionirao stalno – ne znamo.

To je još jedan primjer koliko je teško antičke zajednice prevoditi u moderne kategorije poput „države“ ili „federacije“.

Oktavijan im oduzima brodove

Godine 35. prije Krista budući rimski car Oktavijan August pokrenuo je veliku vojnu kampanju na istočnom Jadranu i u njegovu zaleđu.

U izvorima je zabilježeno da je Liburnima oduzeo brodove.

To se često interpretira samo kao vojna mjera protiv pomorske sile.

No Čače predlaže zanimljiviju mogućnost: oduzimanje flote moglo je označavati i ukidanje dotadašnjeg posebnog položaja Liburna kao šire političke zajednice prema Rimu.

Drugim riječima, 35. godina prije Krista možda nije bila samo trenutak razoružavanja.

Mogla je predstavljati važnu točku u konačnom uključivanju Liburnije u rimski politički sustav.

Rimljani ih nisu jednostavno izbrisali

Dolazak Rima nije značio nestanak Liburna.

Upravo suprotno.

Brojna njihova naselja nastavljaju život i u rimskom razdoblju.

Iader, Aenona, Asseria, Nedinum i druge zajednice ulaze u rimski administrativni i gospodarski sustav.

Lokalne elite prihvaćaju rimska imena, institucije, monumentalnu arhitekturu i nove pogrebne običaje.

Ali stari elementi ne nestaju odmah.

Na natpisima iz ranorimske Liburnije preživljavaju domaća imena i posebni obrasci imenovanja, a arheologija pokazuje kontinuitet pojedinih naselja i lokalnih tradicija.

Romanizacija stoga nije bila jednostavan proces u kojem jedan narod nestane, a drugi dođe na njegovo mjesto.

Bila je to dugotrajna društvena transformacija.

Jesu li žene kod Liburna imale neobično visok položaj?

Ovo je jedna od najpoznatijih, ali i najproblematičnijih tema.

Antički autori ostavili su neobične priče o liburnskim ženama.

Pseudo-Skilak prikazuje društvo u kojem žene imaju izrazito slobodan položaj, a Varon prenosi podatke o njihovoj seksualnoj slobodi prije braka i o ženama koje se vrlo brzo nakon poroda vraćaju svakodnevnom radu.

Iz tih zapisa razvila se popularna ideja da su Liburni živjeli u matrijarhatu.

Za to nema dovoljno dokaza.

Danijel Džino upozorava da antički izvori često koriste stereotipe kako bi udaljene narode prikazali egzotičnima i drugačijima od grčko-rimskog svijeta. Čak i ako su neke liburnske zajednice poznavale matrilinearne odnose, to samo po sebi ne znači da su žene politički vladale društvom.

Ipak, postoji zanimljiv dokaz da položaj žene možda doista nije bio isti kao u klasičnom rimskom društvu.

Žene su imale osobna imena poput muškaraca

Epigrafičarka Anamarija Kurilić proučavala je način imenovanja žena u ranorimskoj Liburniji.

Otkrila je autohtoni sustav u kojem se osobno ime žene pojavljuje na način usporediv s imenovanjem muškaraca.

Prema njezinoj interpretaciji, takav sustav može odražavati društvo u kojem je žena bila doživljavana kao zasebna osoba i u kojem je u određenoj mjeri imala ravnopravniji položaj.

To nije dokaz matrijarhata.

Ali jest vrlo zanimljiv trag društvenih odnosa koji su se razlikovali od klasičnog rimskog obrasca.

Arheološki nalazi raskošnog ženskog nakita dodatno pokazuju da je ženski identitet imao snažnu simboličku vidljivost.

Znamo čak nešto i o njihovu zdravlju

Analiza ljudskih kostiju iz željeznodobnog Nadina omogućila je neobično neposredan pogled u svakodnevni život.

Analizirani su ostaci najmanje 37 osoba – sedmero djece i 30 odraslih iz razdoblja približno od 9. do 6. stoljeća prije Krista.

Istraživanje je zabilježilo relativno nisku učestalost većine promatranih patoloških promjena, ali i tragove upalnih procesa na kostima potkoljenice te dva slučaja ozljeda lubanje.

Zubi su pokazivali relativno malo karijesa i gubitaka prije smrti.

Takvi podaci ne dopuštaju generaliziranje o svim Liburnima.

Ali su izuzetno vrijedni jer iza fibula, bedema i antičkih ratova prvi put vidimo stvarna ljudska tijela.

Od Liburna je ostalo ime broda, ali ne i ime pokrajine

Tu se njihova povijest zanimljivo razlikuje od Delmata.

Delmati su svoje ime ostavili Dalmaciji.

Liburnija je također postojala kao antička i kasnija geografska oznaka, ali njezino ime nije preživjelo kao naziv velike suvremene hrvatske regije.

S druge strane, Liburni su ostavili nešto drugo.

Njihovo je ime preko liburne ušlo u pomorski rječnik najveće sile antičkog Mediterana.

Rim je preuzeo naziv broda naroda koji je pokorio.

To je možda najbolji pokazatelj koliko je njihova pomorska tradicija impresionirala antički svijet.

Što još ne znamo?

Unatoč stoljećima proučavanja, o Liburnima ostaje mnogo otvorenih pitanja.

Ne znamo kako su sami sebe politički definirali.

Ne znamo koliko je čvrsto bilo zajedništvo različitih liburnskih zajednica.

Ne znamo kako je izgledala izvorna liburna.

Ne možemo dokazati da su imali „pomorsko carstvo“ u smislu u kojem se taj izraz ponekad koristi.

Ne možemo govoriti o matrijarhatu kao utvrđenoj činjenici.

I ne možemo svaki brod, gradinu ili grob s područja Liburnije automatski pripisati osobi koja se sama smatrala Liburnom.

To nije slabost arheologije.

Upravo suprotno.

Pokazuje koliko se slika prošlosti mijenja kada umjesto legendi počnemo povezivati antičke tekstove, grobove, naselja, kosti, biljke, natpise i podvodnu arheologiju.

Zanimljivosti o Liburnima

• Bili su jedna od najpoznatijih pomorskih zajednica istočnog Jadrana, a antički autori njihovu aktivnost povezuju s mnogo širim prostorom od matične Liburnije.
• Po njima je nazvana liburna, vrsta ratnog broda koju su prihvatili Rimljani i čije se ime održalo stoljećima u rimskoj mornarici.
• Ne znamo točno kako je izvorna liburna izgledala. Moderne rekonstrukcije moraju kombinirati nepotpune tekstualne, ikonografske i arheološke podatke.
• U Nadinu je otkrivena planski organizirana nekropola čiji počeci sežu u 7. stoljeće prije Krista, s pravilnim grobnim parcelama i kamenim ogradama.
• Arheobotanika je u liburnskoj keramici otkrila ostatke žitarica i drugih biljaka, pa danas možemo rekonstruirati dijelove njihova gospodarstva koje antički pisci gotovo uopće nisu opisivali.
• Liburnska materijalna kultura pokazuje snažne veze s Picenumom u Italiji, što potvrđuje stoljetnu komunikaciju preko Jadrana.
• Tvrdnja da su Liburni živjeli u matrijarhatu nije dokazana. Antički izvori o neobično slobodnim liburnskim ženama moraju se čitati vrlo oprezno.
• Sustav ženskih osobnih imena ipak pokazuje da su žene u liburnskom društvu mogle imati izraženiji individualni status nego u nekim suvremenim mediteranskim društvima.
• Oktavijan je 35. pr. Kr. Liburnima oduzeo brodove, što je možda bilo mnogo više od običnog vojnog razoružavanja.
• Zadar je izrastao iz jednog od najvažnijih liburnskih središta – Iadera, a kontinuitet života brojnih liburnskih naselja nastavio se duboko u rimsko razdoblje.

Na čemu tekst stoji

Za Liburne su posebno važni radovi Šime Batovića o liburnskoj kulturi željeznog doba, Marina Zaninovića o Liburniji i pomorskoj ulozi Liburna, Slobodana Čače o njihovoj političkoj organizaciji i odnosu s Rimom te noviji radovi Martine Čelhar i Sineve Kukoč o Nadinu.

Za pomorstvo je važna knjiga Luke Boršića, Danijela Džine i Irene Radić Rossi, Liburnians and Illyrian Lembs: Iron Age Ships of the Eastern Adriatic (2021.).

Za položaj žena važni su radovi Anamarije Kurilić i Danijela Džine. Novija istraživanja Nadina, kroz arheobotaniku, osteologiju i prostornu analizu, daju konkretniju sliku svakodnevnog života.