Varvarija – Bribirska glavica: veliki liburnski grad koji je stoljećima dominirao sjevernom Dalmacijom

Na uzvisini iznad Bribira, nedaleko od Skradina, nalazilo se jedno od najvažnijih središta antičke Liburnije. Mnogo prije rimskog municipija i srednjovjekovne moći Šubića Bribirskih na Bribirskoj glavici razvila se velika utvrđena zajednica Liburna, s vlastitim obrambenim sustavom, stambenim četvrtima, grobljima i vezama s mediteranskim svijetom. Arheološka istraživanja prate razvoj naselja od prapovijesti do antike, ali ostavljaju otvorenima pitanja političke organizacije te odnosa Liburna i susjednih Delmata.

Bribirska glavica – položaj koji je omogućio razvoj velikog središta

Bribirska glavica nalazi se u zaleđu sjeverne Dalmacije, na približno 300 metara nadmorske visine, nedaleko od Skradina. Prostrana zaravan zauzima oko 72.000 četvornih metara, odnosno približno 7,2 hektara, i ubraja se među najpoznatija višeslojna arheološka nalazišta u Hrvatskoj: tijekom više tisućljeća ovdje su se izmjenjivali različiti oblici naseljavanja i političke organizacije. Glavica se uzdiže iznad plodnog područja, padine su joj prirodno zaštićene, a leži uz stare kopnene komunikacije koje su jadransko priobalje vezale s Ravnim kotarima, Bukovicom, Kninom i daljom unutrašnjošću. Osobito je važan prijevoj Planičnik između Bribirske glavice i Ostrovice. U podnožju su izvori i obradive površine, pa se moglo održati trajno naselje i poljoprivredno gospodarstvo. Blizina Krke otvarala je put prema moru, premda Bribirska glavica nije bila pomorski grad u užem smislu. Spoj zaštite, zaleđa i prometnih putova razlog je što je mjesto postupno preraslo u istaknuto liburnsko središte.

Od brončanodobne gradine do liburnskoga grada

Najstariji tragovi ljudske prisutnosti u široj okolici Bribira prapovijesni su. Na lokalitetu Krivača, u podnožju Glavice, otkriveni su ostatci neolitičkog naselja i keramika koja svjedoči o naseljenosti tisućama godina prije antike. To ipak nije isto što i početak grada na vrhu. Prapovijest šireg bribirskog područja treba razlikovati od najstarijih faza same uzvisine: nalazi upućuju na korištenje Bribirske glavice od brončanoga doba, a velik i trajan gradinski sklop osobito se jasno prati u željeznome dobu. Neolitičku Krivaču ne treba poistovjećivati s kasnijim liburnskim gradom.

Tijekom prvoga tisućljeća prije Krista ovdje se razvila zajednica liburnskoga kulturnog prostora. Liburni su nastanjivali velik dio sjeveroistočnog Jadrana, uključujući sjevernu Dalmaciju i Kvarner, a prepoznaju se po utvrđenim naseljima, keramici, nakitu i grobnim običajima. Bribirska glavica bila je jedno od središta toga svijeta. Za tu su sliku posebno važna istraživanja Šime Batovića iz 1960-ih: na Bribiru se mogu proučavati ostatci svakodnevnog života željeznodobnog stanovništva, a ne samo obrambena arhitektura.

Varvarija nije bila samo utvrda

Među najvažnijim liburnskim nalazima su ostatci željeznodobnih kuća na položaju Dol, uz istočni dio obrambenog pojasa. Oni potvrđuju organiziran stambeni prostor unutar naselja. Takvi su nalazi rijetki jer su kuće liburnskih gradina slabije poznate od bedema i groblja, a kasnija rimska i srednjovjekovna gradnja često je prekrila ili uništila starije ostatke. Svaka pouzdano prepoznata željeznodobna kuća zato je važan izvor za svakodnevicu.

Stanovništvo se oslanjalo na okolni prostor. Poljoprivreda i stočarstvo vjerojatno su bili osnov gospodarstva, a domaća i uvezena keramika, nakit i drugi predmeti pokazuju da je naselje bilo u širim razmjenskim mrežama. Raspored cijelog liburnskog naselja još se ne može rekonstruirati, jer je istražen samo dio. Ipak je jasno da Glavica nije bila samo pribježište u opasnosti. Kuće, grobovi i dugotrajno naseljavanje pokazuju trajno središte sa složenijim društvenim i gospodarskim ulogama.

Varvarini, politička zajednica kojoj je Bribir bio središte

U antičkim izvorima naselje se zove Varvaria, a stanovnici zajednice Varvarini. Ime Varvarija uobičajeno je i za predrimsko liburnsko naselje, iako najranije faze političke organizacije poznajemo znatno slabije od razdoblja rimske vlasti. Velike liburnske gradine povezane su s nastankom teritorijalnih zajednica u kojima istaknutija naselja postaju politička, gospodarska i društvena središta. Rimska ih terminologija zove civitates, ali tu strukturu ne treba automatski preslikati na cijelo prethodno željezno doba. Plinije Stariji spominje četrnaest liburnskih civitates. To je važno svjedočanstvo o teritorijalnoj organizaciji Liburnije, no samo po sebi ne otkriva sve granice, unutarnje odnose i razvoj pojedinih zajednica.

Mate Suić ubrajao je Varvariju među vodeća liburnska središta, uz Aseriju, Nedin, Korinij i druge istaknute gradine. Po njegovu tumačenju pojedine su se zajednice u željezno doba nametnule okolnim naseljima i oblikovale šire teritorije. Varvarinima je pripisivao velik prostor, povezan i sa Skradinom, Burnumom te, u nekom razdoblju, s Promonom. Ta rekonstrukcija nije općeprihvaćena: novija istraživanja ističu da nema dovoljno čvrstih dokaza da su sve te zajednice bile podređene Varvariji. Opravdano je govoriti o važnom liburnskom središtu. Nije moguće precizno iscrtati predrimski teritorij niti pouzdano nabrojiti sve zajednice koje su mu eventualno bile politički podređene.

Bedemi Varvarije

Monumentalni bedemi najprepoznatljiviji su dio Bribirske glavice. Ostatci pokazuju dug razvoj utvrde, od prapovijesnih gradinskih konstrukcija do pravilnije zidanih struktura kasnog predrimskog i rimskog razdoblja. Strmine su štitile dio naselja, a pristupačnije strane morale su biti dodatno utvrđene. Sustav je obuhvaćao ulaze, zidove različite gradnje i dijelove od velikih kamenih blokova. Osobito su važni ostatci kod istočnih gradskih vrata i prilaza zvanog Vratnice, gdje su neki dijelovi bedema građeni od krupnijih, pravilnije obrađenih blokova, tehnikama koje se na istočnom Jadranu razvijaju pod helenističkim utjecajem.

Ruža Sekso u radu Prilozi poznavanju antičke Varvarije razložila je faze gradskih zidina i upozorila da starije predrimske konstrukcije treba razlikovati od kasnijih preinaka. Vrijednost Bribira upravo je u tome što se obrambena arhitektura može pratiti kroz dugo razdoblje. Sve danas vidljive monumentalne zidove ne treba pripisati jednoj fazi, niti pretpostaviti da su nastali istodobno s prvim liburnskim naseljem.

Liburnski grobovi

Za prapovijesnu Varvariju važni su grobovi na prilazima Glavici. Uz stari put koji se s južnih padina penjao prema Vratnicama otkriveni su željeznodobni ukopi s prilozima. Po njima se čitaju lokalni pogrebni običaji, nošnja i kontakti sa susjedstvom: u grobovima su domaća keramika, uvezeni keramički proizvodi i osobni predmeti.

Iz jednog su groba zanimljivi koštani nalazi za koje je iznesena pretpostavka da bi mogli biti dijelovi glazbenog instrumenta, možda svirale. To zasad ostaje mogućnost, ne konačna identifikacija. Groblja na Glavici pripadaju različitim razdobljima, pa željeznodobne liburnske ukope treba razlikovati od rimskih grobova i od ranosrednjovjekovnih nekropola koje su se kasnije razvile uz gradske pristupe.

Od grčkog novca do feničkog nakita

Liburnski Bribir nije bio izolirano naselje u zaleđu. Stanovnici su imali predmete koji su na istočni Jadran stizali širokom mrežom razmjene. Među njima su uvozna keramika, ulomak višebojnog privjeska od staklene paste koji upućuje na veze s feničkim svijetom, te novac grčkog Dirahija, kolonije na području današnjeg Drača. Primjerak iz kataloga izložbe datira se u vrijeme kovanja između približno 340. i 240. godine prije Krista. Pronađen je i rimski republikanski novac iz 214.–212. godine prije Krista, dakle prije pune rimske municipalne organizacije.

Takvi nalazi ne dokazuju da su fenički, grčki ili italski trgovci osobno boravili na Glavici. Predmeti su mogli proći kroz više posredničkih postaja. Potvrđuju, međutim, da je liburnsko stanovništvo sudjelovalo u gospodarskim i kulturnim kretanjima koja su vezala dvije obale Jadrana i širi Mediteran.

Grčki natpis s liburnskim imenom Keun

Jedno od najzanimljivijih otkrića ulomak je kamenog spomenika s grčkim natpisom, nađen 1985. u nasipu uz temelje srednjovjekovne građevine. Na natpisu je prepoznato liburnsko ime Keun, odnosno Ceun. Objavljene epigrafske analize spomenik stavljaju u 2. stoljeće prije Krista, vjerojatno oko njegove sredine. Natpisom se posebno bavila Bruna Kuntić-Makvić, povezujući ga s liburnskom antroponimijom i grčkim epigrafskim utjecajima, a u kasnijim tumačenjima sudjelovala je i Jelena Marohnić.

Vrijednost spomenika nije samo u tome što je na liburnskom lokalitetu pronađen grčki tekst. Lokalno se osobno ime pojavljuje unutar grčkog pisma i epigrafske tradicije, što je konkretan trag kulturnog dodira i uporabe tuđih izražajnih oblika u sredini s domaćim stanovništvom. Natpis ne dokazuje grčku koloniju na Bribiru. Svjedoči o susretu domaće tradicije i mediteranskih utjecaja u stoljećima prije rimske prevlasti.

Jesu li Liburni na Bribiru lijevali vlastite metalne predmete?

Za metalurgiju Liburna važan je kameni kalup koji su obradili Martina Čelhar i Dario Vujević. Riječ je o ulomku dvostranog kalupa od sivog pješčenjaka, približno 5,1 puta 4 centimetra. Negativi na površinama upućuju na lijevanje više vrsta sitnih metalnih predmeta, ukrasnih dijelova i kružnih karičica. Tipološki predmet pripada željeznodobnoj metalurškoj tradiciji.

Nalaz je izvan pouzdanog stratigrafskog konteksta, pa ga se ne može izravno vezati uz određenu radionicu ni uz točno razdoblje njezina rada. Ipak je ozbiljna indicija zanata u liburnskom kulturnom prostoru. Gospodarstvo Varvarije ne treba svesti samo na trgovinu i poljoprivredu: u obzir dolazi i lokalna proizvodnja metalnih predmeta.

Na granici liburnskog i delmatskog svijeta

Varvarija leži na jugoistočnom rubu liburnskog prostora, ondje gdje su se u kasnoj prapovijesti i antici susretali interesi Liburna, Delmata i Rimljana. Krka je bila važna geografska i približna etnička razdjelnica, ali granice zajednica nisu bile nepromjenjive. Izvori bilježe sukobe Liburna i Delmata, osobito oko Promone, gradinskog središta na području današnjeg Drniša. Dugo se raspravljalo je li Promona u nekim razdobljima bila liburnska i koliko se teritorij Varvarina pružao na istočnu stranu Krke. Suić je zagovarao širok utjecaj Varvarije, uključujući i prostor istočno od rijeke.

Slobodan Čače i Feđa Milivojević u radu o rimskom Iliriku u 1. stoljeću prije Krista upozoravaju na slabosti te rekonstrukcije. Posebno raščlanjuju nadgrobni natpis rimskog veterana koji spominje fines Varvarinorum, granice ili područje Varvarina, ali ne dopušta da se ta granica pouzdano položi u odnosu na tok Krke. Tvrdnju da je Varvarija izravno upravljala Promonom ili svim manjim zajednicama između Bribira i mora treba držati znanstvenom pretpostavkom, ne dokazanom činjenicom. Strateška važnost Glavice time nije upitna: položaj je držao kopnene komunikacije, a promjene na granici Liburna i Delmata izravno su se ticale prostora kojem je pripadala.

Od liburnske Varvarije do rimskog municipija

Ulazak Liburnije u rimski politički sustav nije bio jedan događaj nakon kojeg su domaće zajednice nestale. Bio je to dug proces prilagođavanja, gospodarskih promjena i postupnog preuzimanja rimskih institucija i kulturnih obrazaca. Varvarija je iz liburnskog središta izrasla u grad rimskog tipa i u ranom Carstvu dobila municipalni status, vjerojatno u 1. stoljeću poslije Krista. Natpisi potvrđuju gradske magistrate i vijećnike. Među njima je važan Tit Alije Saturnin, koji je obnašao dužnosti vezane uz municipalnu upravu Varvarije.

U rimsko doba razvijena je infrastruktura: kamene kuće, ulice, odvodnja i cisterne. Na pojedinim građevinama ima tragova zidnog slikarstva i mozaičkih podova, a natpisi i spomenici govore o promjenama u religijskom i društvenom životu. U religijskoj baštini posebno mjesto ima Silvan, božanstvo sa snažnim lokalnim uporištem u Dalmaciji, uz spomenike drugim božanstvima grčko-rimskog svijeta. Rimski grad nije niknuo na praznom terenu. Urbanizacija je išla po temeljima mnogo starijeg liburnskog naselja, uz zadržane dijelove naslijeđenog obrambenog sustava i prostorne organizacije.

Od Luja Maruna do suvremenih istraživanja

Bribirska glavica ušla je u hrvatsku arheologiju kao jedno od ključnih nalazišta za kontinuitet naseljavanja u Dalmaciji. Među pionirima bio je fra Lujo Marun, koji je lokalitet nazvao hrvatskom Trojom, misleći na slojevitost, ne na vezu s grčkom Trojom. Prva istraživanja počela su početkom 20. stoljeća, a sustavniji rad osobito od 1959. u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika. Za liburnsku povijest najvažniji je Batović, a Suić je dao temelj razumijevanju antičke urbanizacije i razvoja zidina.

Od 2014. traje međunarodni projekt Varvaria / Breberium / Bribir, s hrvatskim i inozemnim ustanovama. Noviji rad velikim je dijelom usmjeren na kasnu antiku i rani srednji vijek, na sakralne građevine i na promjene naselja nakon rimskog razdoblja. Znatan dio spoznaja i predmeta predstavljen je izložbom Varvaria / Breberium / Bribir: Razotkrivanje slojeva u Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu od 2019., uz opsežan katalog.

Zašto Bribirska glavica ostaje ključna za Liburne

Na istom se prostoru mogu pratiti nastanak velikog liburnskog naselja i njegov prijelaz u rimski grad. Kuće, grobovi, bedemi, metalni predmeti, uvozna keramika, novac i natpisi daju različite vrste podataka o stanovništvu. Varvarija pokazuje da su liburnska društva bila složenija od slike koju daju samo kamene gradine: razvijala su trajna naselja, proizvodnju, međusobne političke odnose i veze s drugim dijelovima Jadrana i Sredozemlja.

Unatoč dugim istraživanjima otvorena ostaju pitanja potpune organizacije predrimskog naselja, unutarnje strukture zajednice, točnog teritorija Varvarina i kronologije pojedinih faza bedema. Upravo zato Glavica ostaje jedno od ključnih nalazišta za povijest Liburna. Ta važnost ne počinje rimskim osvajanjem niti završava antičkom Varvarijom. Mnogo prije srednjovjekovnog Bribira ovdje je stajalo snažno regionalno središte, a njegova se povijest i dalje slaže iz arheoloških slojeva.