Arheolozi na Barbarincu pronašli nalaze stare 2.700 godina: Čemu je služila 150 metara duga konstrukcija?

Između kopna i otočića Barbarinca danas je more, ali na njegovu dnu leži ostatak nekadašnje veze s obalom. Muzej grada Kaštela navodi da je riječ o približno 150 metara dugoj građenoj konstrukciji, prepoznatoj geodetskom izmjerom i analizom zračnih fotografija. Sustavna istraživanja prostora Barbarinac – Tišić započela su 2024. godine, a među kamenjem i sedimentom otkriveni su drveni piloni, pruće, ulomci prapovijesne keramike i biološki ostaci.

U 14. epizodi serijala „Ilirija“ nalazište nam predstavlja Vedran Katavić, arheolog i viši kustos Muzeja grada Kaštela.

U jednom rovu dokumentirano oko 120 drvenih stupova

Na sedamdesetak metara od obale otvorena je sonda duga približno 22, a široka dva metra. U njoj je, prema Katavićevim podacima, dokumentirano oko 120 drvenih stupova. To su dimenzije istražnog rova, ne cijeloga nasipa.

Prema njegovu objašnjenju, radiokarbonske analize i karakteristični keramički nalazi istraženi dio povezuju sa željeznim dobom. Datacije drvenih uzoraka obuhvaćaju raspon od 7. stoljeća prije Krista do 4. stoljeća poslije Krista. Najstariji analizirani tragovi tako upućuju na vrijeme prije približno 2.700 godina.

Stupovi izvan nasipa možda su imali drugu namjenu, upozorava Katavić. Različite starosti nalaza zato se ne smiju pretvoriti u priču o jednoj građevini podignutoj u jednom trenutku.

Veza s kopnom, ali i moguća uloga na ulazu u salonitansku luku

Zašto je netko gradio vezu između obale i Barbarinca? Odgovor nije nužno jednak za svako razdoblje njegova korištenja.

Ivan Šuta, ravnatelj Muzeja grada Kaštela, u HRT-ovoj reportaži iz listopada 2025. povezao je nasip s kontrolom ulaza u salonitansku luku. U istom je prilogu iznesena procjena da je mogao biti korišten do srednjega vijeka, prije nego što ga je prekrilo more. Riječ je o tumačenju njegove moguće dugotrajne uporabe, a ne o dokazu da je čitava konstrukcija nastala u rimsko vrijeme.

Takva mogućnost otvara zanimljivu sliku: ista veza s otočićem mogla je kroz stoljeća služiti zajednicama koje su imale različite potrebe. Najprije, međutim, treba razlučiti što pripada izvornoj gradnji, što naknadnim zahvatima, a što drugim aktivnostima uz nasip.

Jesu li se uz Barbarinac uzgajale školjke?

Jedno od otvorenih pitanja odnosi se upravo na drvene stupove. U ranijim izvještajima o istraživanjima pojavila se pretpostavka da bi dio nalaza mogao biti povezan s antičkim uzgajalištem školjaka. HRT ju je prenio 2025., uz napomenu da je tada istražen tek dio rova preko nasipa.

Zasad je zato primjerenije govoriti o mogućoj marikulturi nego o potvrđenom uzgajalištu. Kamena veza s kopnom i okolne drvene konstrukcije ne moraju imati isto objašnjenje.

Usporedbe iz znanstvene literature pokazuju koliko je takav oprez važan. Irena Radić Rossi u radu „Arheološka baština u podmorju Kaštelanskog zaljeva“, objavljenom u časopisu Archaeologia Adriatica 2008. godine, opisuje brojne drvene konstrukcije povezane s nekadašnjim korištenjem obale i morskim gospodarstvom. Na području Vranjica, primjerice, pojedini su piloni protumačeni kao podloga za kamene gradnje na muljevitom dnu, a različite datacije upućuju na višekratno učvršćivanje obale. Sam nalaz drvenih stupova, dakle, još ne otkriva čemu je neka konstrukcija služila.

Barbarinac nije tek sada ušao na arheološku kartu

Današnja istraživanja donose nove podatke, ali zanimanje za ovaj prostor nije počelo jučer.

Radić Rossi u istom znanstvenom radu spominje slučajne podmorske nalaze uz Barbarinac, pozivajući se na zapis don Frane Bulića iz 1913. godine. Otočić je uvršten i na kartu podmorskih arheoloških nalazišta Kaštelanskoga zaljeva. To pokazuje da se za njegov potencijal odavno znalo, dok sustavna istraživanja sada omogućuju povezivanje pojedinačnih nalaza s konkretnim strukturama i slojevima.

Razlika je velika: pronaći ulomak keramike nije isto što i utvrditi gdje je završio, uz koju se konstrukciju nalazi i kakav je njegov odnos prema drugim tragovima ljudskog djelovanja.

Otočić na kojem su bili crkva, kuće i kaštel

Prapovijesni i antički nalazi samo su dio barbarinačke priče. Prema povijesnim podacima predstavljenima u izvještaju Portala grada Kaštela iz 2024., otočić je u 15. stoljeću pripadao splitskoj plemićkoj obitelji Cambi, a nazivao se Skradenik. Spominju se crkvica svetog Martina, kuća i pristanište. Zapis iz 1525. govori i o kaštelu obitelji Kuparić, koji je pružao zaštitu stanovnicima srednjovjekovnog sela Smoljevca od osmanskih upada.

No povijesni zapisi i današnje stanje terena ne poklapaju se uvijek. Šuta je u istom izvještaju upozorio da dokumentacija iz 1930. pokazuje obalni zid za čiju je gradnju korišten kamen dobiven miniranjem samog otočića. Na stijenama su pronađeni tragovi bušenja i odlamanja, a takvi su zahvati mogli uništiti i ostatke starijih građevina.

Ni kasniji planovi nisu bili bezazleni za baštinu. Nakon Drugoga svjetskog rata na Barbarincu se planirala raskužna stanica za brodove koji ulaze u Sjevernu luku. Projekt nije realiziran, dok je prostor između obale i otočića poslije služio za držanje starih brodova koji su čekali rezalište na Brižinama.

Najvažnije pitanje još nema konačan odgovor

A što je u željezno doba bilo na samom otočiću?

„Još ne znamo točno što se nalazilo“, kaže Katavić. Naselje je jedna od pretpostavki, ne potvrđena činjenica.

Upravo je u tome vrijednost istraživanja Barbarinca: ono ne donosi samo nove predmete nego priliku da se rekonstruira dio obale koji više ne postoji u nekadašnjem obliku. Nasip, stupovi i keramika nisu izdvojene zanimljivosti, nego tragovi prostora kojim su se ljudi kretali, koji su gradili i prilagođavali svojim potrebama. Koliko će se te priče moći obnoviti, ovisit će i o tome koliko ćemo njezinih preostalih tragova sačuvati.