Gradina Šutanj: zaboravljena utvrda iznad Dugopolja koja je stoljećima nadzirala prilaz Saloni

U zapadnom dijelu Dugopolja, na uzvisini od 479,5 metara, smjestila se gradina Šutanj. Na prvi pogled to je još jedna kamena uzvisina dalmatinskog krša, okružena suhozidima i raslinjem, ali ostaci svjedoče o dugom naseljavanju, utvrđivanju i nadzoru putova koji su spajali salonitansko područje s unutrašnjošću. Kroz taj prostor kretali su se ljudi, stoka, roba i vojske. Šutanj je zato mjesto na kojemu se prate tragovi prapovijesne gradinske tradicije i kasnoantičkog obrambenog sustava. Iako je danas razmjerno slabo poznat široj javnosti, važnost mu potvrđuju arheološka istraživanja i stručni radovi.

Utvrda na mjestu s kojega se nadziru drevni putovi

Položaj nije slučajan. Prema katalogu istraživanja od 2019. do 2021. gradina je ovalna i zauzima približno 16.280 četvornih metara. Opseg bedema iznosi oko 410 metara, pa nije riječ o malom osmatračkom položaju, nego o prostranom utvrđenom lokalitetu. S uzvisine se otvara pogled prema Kliškom prijevoju, dijelu salonitanskog područja i dugopoljskom zaleđu. U blizini je antička prometnica iz Salone prema unutrašnjosti, a s istog se mjesta mogu nadzirati pravci prema Andetriju (Muć), Tiluriju kod Trilja i Ekvumu na području današnjeg Čitluka kod Sinja.

Literatura navodi i mogućnost izravnog vizualnog kontakta s utvrdom na Markezinoj gredi iznad Klisa, gradinom Grubuša na području Dicma te utvrdom iznad Kukuzovca. Istaknuti položaji mogli su služiti osmatranju i prenošenju upozorenja, ali konkretni načini signaliziranja na Šutnju nisu arheološki dokazani. Tu mogućnost treba držati objašnjenjem strateškog rasporeda, ne potvrđenim sustavom signalnih postaja. Nedvojbeno je da je Šutanj bio dio širega krajolika u kojemu su uzvisine i bedemi zajedno činili obrambeni potencijal.

Od prapovijesne gradine do utvrde kasne antike

U stručnoj literaturi Šutanj je prapovijesni gradinski lokalitet koji je ponovno dobio važnost u kasnoj antici. Najraniji počeci nisu precizno utvrđeni. Istraživači pretpostavljaju da je u željeznom dobu mogao biti povezan s Delmatima, ali bilo bi preuranjeno sve danas vidljive zidove pripisati željeznom dobu. Kasnija istraživanja pokazala su da znatan dio bedema pripada mnogo mlađem razdoblju. Gradine istočnog Jadrana podizane su na zaštićenim uzvisinama, često s bedemima od velikih kamenih blokova, a uloga im je mogla obuhvaćati stanovanje, obranu, okupljanje i kontrolu okolice.

Na prostoru gradine prepoznati su ostaci snažnih kamenih bedema, mjestimice širokih približno dva metra, a na sjevernoj i istočnoj strani tragovi dodatnoga vanjskog zida, predzida. Obrana nije ovisila o jednoj liniji. Miroslav Katić upozorio je na srodnost pojedinih rješenja s kasnoantičkim utvrdama u zaleđu Salone. Dodatni zidovi, u literaturi proteihizme, karakteristični su za neke kasnoantičke fortifikacije, osobito u kontekstu 6. stoljeća. Šutanj nije bio samo naslijeđeni prapovijesni položaj.

Šutanj i obrana Salone u nemirnom 6. stoljeću

Nakon slabljenja Zapadnoga Rimskog Carstva ovim su se prostorima izmjenjivale različite vlasti, a u 6. stoljeću posebno su važni sukobi Ostrogota i Istočnoga Rimskog, odnosno Bizantskog Carstva. Salona je zadržala stratešku vrijednost, a putovi kroz zaleđe bili su mogući pravci vojske i opskrbe. U tom kontekstu Šutanj je jedna od utvrda koje su štitile prilaze salonitanskom prostoru. Katić to obrađuje u radu Castella qui sunt super civitatem Salonitanam, povezujući položaje utvrda s prometnicama i obrambenim potrebama.

Nalazi bizantskog novca salonitanske kovnice, zabilježeni tijekom ranijih istraživanja, potvrđuju vezu s kasnoantičkim zbivanjima. U literaturi se Šutanj razmatra i u kontekstu bizantskog preuzimanja strateških položaja nakon sukoba s Ostrogotima, ali pojedine faze vojne povijesti nije moguće rekonstruirati do detalja. Nema dovoljno podataka o broju vojnika ni o svakodnevnoj organizaciji utvrde. Očuvani bedemi, kasnoantički materijal i položaj na prometnoj mreži ipak pokazuju da je Šutanj u 6. stoljeću imao veću važnost nego što današnje ruševine sugeriraju.

Jesu li na Šutnju živjeli delmatski branitelji Setovije?

Don Frane Bulić objavio je 1907. u časopisu Bullettino di archeologia e storia dalmata rad Gradina Šutan (Soetovia). U njemu razmatra mogućnost poistovjećivanja Šutnja s antičkom Setovijom, delmatskim utvrđenim naseljem iz konteksta rimskih pohoda protiv Delmata. Prema antičkim izvorima, tijekom Oktavijanovih operacija budući car August bio je ranjen, a Setovija je u tim sukobima zauzimala važno mjesto. Povezivanje je privlačno zbog položaja, gradinskih ostataka i povijesnih varijanti naziva.

Bulićevo poistovjećivanje nije arheološki potvrđeno. Za takav zaključak bili bi potrebni čvršći dokazi, poput epigrafskog nalaza ili jasne potvrde u antičkoj topografiji. Šutanj zato ne treba predstavljati kao dokazano mjesto na kojemu je ranjen Oktavijan niti ga bez ograde nazivati Setovijom. Teorija ipak ostaje važna za povijest istraživanja. Naziv Šutan javlja se i u srednjovjekovnim zemljišnim podacima iz 1283., koje navodi Katić. Taj spomen svjedoči o trajanju toponima, ali ne dokazuje da je utvrda u 13. stoljeću još bila naseljena ili korištena za obranu.

Što su otkrila arheološka istraživanja?

Važan doprinos donijela su istraživanja Arheološkog muzeja u Splitu 2001., pod vodstvom Damira Kliškića. Otvorene su dvije sonde, četiri puta dva metra, jedna ispred sjeverne strane bedema, druga unutar utvrđenog prostora. U objema su nalazi kasne antike, uključujući keramičke i staklene ulomke. Očišćeni su prostori obaju prstenova bedema, izrađena je dokumentacija i snimljen lokalitet iz zraka. Kasnoantički nalazi pokazuju da Šutanj nije moguće razumjeti samo kroz pretpostavljenu prapovijesnu fazu.

Nova istraživanja provedena su u listopadu 2019. i veljači 2021., u sklopu projekta o rimskim prometnicama i baštini Dugopolja. Godine 2019. na sjevernoj strani, između dvaju prstenova bedema, otvorena je sonda dva puta dva i pol metra. Pronađeni su ulomci tegula, amfora i keramičkih posuda te životinjske kosti, a materijal je datiran u kasnu antiku. Godine 2021. sonda je otvorena preko sjevernog bedema. Zid je na tom dijelu građen od nevezanog kamena, suhozidnom tehnikom, i dokumentirano je vanjsko lice. Takvi rezultati nisu spektakularni poput nakita ili oružja, ali omogućuju preciznije datiranje i čitanje građevinskih faza.

Naselje pod gradinom i rimska cesta s kamenim kolotrazima

Šutanj nije izdvojena utvrda. Na dionici rimske ceste Kurtovići–Klapavice sačuvani su kolotrazi u vapnencu, lokalno poznati kao spurile. Žljebovi svjedoče o dugotrajnom prometu kola. Trasa je spajala šire područje salonitanskog zaljeva i Kliškog prijevoja s dugopoljskim zaleđem. Na položaju Bubrigovac, tijekom istraživanja 2018. i 2019., otkriveni su ostaci pravokutne građevine s kamenim zidom vezanim mortom, ulomci kuhinjskog i stolnog posuđa te dijelovi sjevernoafričkih amfora. To upućuje na uključenost prostora u trgovačke i opskrbne tokove rimskog svijeta.

Na lokalitetu Balići/Džakići – Kraljeva peć, približno 350 metara sjeveroistočno od gradine, 2021. je istraživana kamena gomila. Ispod pokrova pronađena je veća količina kasnoantičke keramike, a istraživači su zaključili da je riječ o ostacima kasnoantičke građevine građene suhozidom, povezane s naseljem podno Šutnja. Šutanj se zato može gledati kao središte manjeg naseljenog prostora, a ne samo kao vojna utvrda. Potpuni raspored naselja, broj stanovnika i trajanje faza još nisu utvrđeni.

Kameni svjedok povijesti dalmatinskog zaleđa

Danas je Šutanj mjesto susreta nekoliko povijesnih slojeva: prapovijesne tradicije utvrđivanja, kasnoantičkih bedema i nalaza te rimskih prometnica i građevina u okolici. U sklopu projekta arheološkog turizma uređena je planinarska staza koja povezuje Kraljevu peć, vrh Šutnja i ostatke ceste Kurtovići–Klapavice. Na gradini je odmorište s informativnom pločom. Takav zahvat omogućuje da se gradina gleda u krajoliku, zajedno s putovima i naseljima koja su joj davala smisao.

Povijest Dalmacije bogatija je od onoga što se vidi u velikim gradovima. U zaleđu, među krškim uzvisinama i starim kamenim putovima, ostali su naselja i utvrde bez kojih se ne razumiju ni Salona ni život njezina zaleđa. Hoće li buduća istraživanja dati više dokaza o prapovijesnim počecima, ulozi u vrijeme Delmata ili organizaciji kasnoantičkog naselja, ostaje otvoreno. Već ono što se danas zna dovoljno je da se Šutanj prepozna kao važan lokalitet dugopoljskog prostora, koji treba istraživati, dokumentirati i čuvati.

Izvori i literatura