Gradina sv. Kuzme i Damjana te nekropola u Gornjem Sitnom

Na istaknutom položaju zapadnog Mosora, na uzvisini Strmica, stoji prapovijesna gradina na čijem vrhu danas stoji crkvica sv. Kuzme i Damjana. Greben je sjeverozapadno od naselja Gornje Sitno, na oko 723 metra, a ne u samim kućama. U crkvenim izvorima položaj se veže i uz brdo Vincu, a u arheološkoj literaturi najčešće se govori o gradini kod sv. Kuzme i Damjana. Riječ je o jednom od prapovijesnih položaja na obroncima Mosora, u kraju gradina, kamenih gomila i drugih tragova starijeg naseljavanja. S vrha se gleda Gornje Sitno i dio Poljica, pa je uzvisina bila pogodna za utvrđeno naselje, nadzor putova i zaštitu ljudi. Sama gradina ipak nije sustavno iskopana, pa namjena, vrijeme nastanka i trajanje naseljenosti još nisu pouzdano utvrđeni. Nalaz iz sela nije dio ove gradine.

Gradina poznata arheolozima još u 19. stoljeću

Jedan od najvažnijih starijih izvora rad je svećenika, povjesničara i arheologa Petra Kaera, objavljen 1897. u Glasniku Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini pod naslovom Prvo broncano nalazište u Dalmaciji. Kaer opisuje prapovijesne lokalitete oko Sitnog i izričito spominje gradinu kod crkvice sv. Kuzme. Piše da je još 1890. namjeravao, zajedno s kustosom bečkog muzeja Josefom Szombathyjem, istraživati tu gradinu. Iskopavanje nije provedeno. Među mještanima bilo je nepovjerenja prema kopanju po gradinama i grobnim gomilama, uz vjerovanje da bi takvo uznemiravanje moglo donijeti nesreću usjevima. Zapis pokazuje da je položaj već krajem 19. stoljeća prepoznat kao prapovijesno nalazište, i prije nego što je ostava iz naselja uopće objavljena.

Veliko otkriće brončanih predmeta 1892. godine

Posebnu važnost širem prostoru dao je nalaz iz svibnja 1892. Nije pronađen na gradini. Na južnoj padini istoga grebena, doslovno u naselju Gornje Sitno, mještanin Božo Grujica naišao je na skupinu brončanih predmeta dok je kopao zemlju u vrtu pokraj kuće. Kaer opisuje sjekire, spiralne ukrase i posebnu dvokraku iglu, odnosno ukosnicu. Ukupnu težinu procjenjuje na osam do devet kilograma i u radu obrađuje 18 predmeta. Među njima su spiralno-naočalasti ukrasi od brončane žice, dvije kružne spirale spojene središnjim dijelom. Predmeti su ležali zajedno, veći komadi ispod manjih i ispod nakita. Takav skup Kaer naziva ostavom.

Kasnije analize ostavu iz Gornjeg Sitnog vežu uz kasno brončano doba. Važna je jer pokazuje razvijenu metalnu kulturu na mosorskom području i uklopljenost kraja u šire veze brončanodobnih zajednica. Dvije lokacije treba držati odvojeno. Gradina je na grebenu, oko kilometar sjeverozapadno od sela. Nalaz je u naselju, na južnoj padini. Po tom položaju vrlo vjerojatno se radi o nekropoli, ali groblje nije sustavno iskopano i Kaer opisuje ostavu iz vrta, ne istraženu nekropolu. Ostava ne dokazuje kada je gradina nastala ni koliko je dugo bila nastanjena.

Od prapovijesne gradine do kršćanske crkvice

Na prapovijesnom položaju stoji crkvica sv. Kuzme i Damjana. Starija crkvica dokumentirana je najmanje od 1625., kad je spominje apostolski pohoditelj Garzadori, i ponovno 1711., za nadbiskupa Cupillija. Srušena je 1943., u Drugom svjetskom ratu. Prema podacima Splitsko-makarske nadbiskupije srušila ju je talijanska vojska. Na istom mjestu nova je crkvica podignuta 1993. i 1994. Mještani su materijal nosili na leđima, a pomagao je i helikopter Hrvatske ratne mornarice. Današnja građevina najmlađi je, kršćanski sloj položaja koji je bio važan već u prapovijesti. Crkva na gradini sama po sebi nije dokaz neprekinutog sakralnog kontinuiteta od brončanog doba.

Još uvijek nedovoljno istražena gradina

Gradina je u literaturi poznata više od stoljeća, a prošlost joj je i dalje slabo razjašnjena. Iskopavanja bi mogla reći kada je nastala, koliko je velika, ima li obrambenih struktura, kako je organizirana unutra i kakav je odnos prema brončanodobnim nalazištima u okolici, uključujući vjerojatnu nekropolu u samom Gornjem Sitnom. U širem nizu posebno je zanimljiv odnos prema drugim prapovijesnim utvrdama na padinama Mosora i Peruna. Njihov raspored pokazuje koliko su visinski položaji značili za nadzor i korištenje prostora između obale, Poljica i unutrašnjosti. Gradina sv. Kuzme i Damjana zato ostaje važan, ali nedovoljno istražen dio prapovijesne baštine Mosora: nalazište i povijesna crkvica na grebenu, odvojeno od nalaza u naselju ispod.