Mujina pećina: neandertalci u Dalmaciji i 30.000 godina ranije nego što se mislilo

Mujina pećina, smještena sjeverozapadno od Kaštela, nedaleko od ceste prema Labinu Dalmatinskom, čuva tragove ljudske aktivnosti znatno starije nego što su arheolozi dosad mogli pouzdano potvrditi.

U časopisu Antiquity, koji objavljuje Cambridge University Press, izašao je rad pod vodstvom Ivor Karavanića. Novo datiranje pokazuje da najstariji analizirani slojevi Mujine pećine potječu iz razdoblja prije približno 73.000 do 82.000 godina.

Riječ je o važnom rezultatu jer su prethodna datiranja ljudsku prisutnost na lokalitetu uglavnom smještala između 49.000 i 39.000 godina prije sadašnjosti. Novi podaci pomiču potvrđenu kronologiju u ovom dijelu Dalmacije za približno 30.000 godina u prošlost.

Na značaj otkrića upozorio je i Muzej grada Kaštela, koji je javno predstavio rezultate i čestitao autorima.

Najstariji slojevi

Rad Mousterian occupations in Dalmatia, Croatia: early dates suggested by optically stimulated luminescence potpisuju Ivor Karavanić, Slobodan Miko, Marko Banda, Giovanni Boschian, Rory Becker i Fred H. Smith.

Autori su analizirali uzorke iz triju arheoloških slojeva metodom optički stimulirane luminiscencije, poznate kao OSL.

Sloj E3C, najstariji među analiziranima, datiran je na približno 73.000 do 82.000 godina prije sadašnjosti.

Sloj E3A star je između 65.000 i 73.000 godina.

Sloj B, koji pripada mlađem dijelu slijeda, datiran je na približno 35.000 do 39.000 godina. Taj mlađi raspon slaže se s ranijim datumima.

Središnja procijenjena starost najdubljeg analiziranog sloja E3C iznosi 77.800 godina, uz statističku nesigurnost od približno 4.300 godina. Za sloj E3A dobivena je starost od oko 69.100 godina.

Ti podaci pokazuju da se najstarija faza korištenja pećine odvijala znatno prije razdoblja na koje su upućivala ranija istraživanja.

Kako je određena starost

Za razliku od radiokarbonske metode, koja ima ograničenja pri vrlo davnim nalazima, optički stimulirana luminiscencija omogućuje datiranje znatno starijih sedimenata.

Metoda mjeri energiju koja se tijekom vremena nakuplja u mineralnim zrncima, primjerice u kvarcu. Kad su zrnca posljednji put bila na suncu, luminescencijski signal se uglavnom poništio. Nakon zatrpavanja signal se ponovno nakuplja. U laboratoriju se procjenjuje koliko je vremena prošlo od taloženja.

Uzorci za novo istraživanje prikupljeni su 2020. godine. Datiranje je provedeno u laboratoriju Šleskog tehnološkog sveučilišta u Gliwicama, u Poljskoj.

Znanstvenici nisu izravno datirali ljudske kosti. Datirali su sedimentne slojeve povezane s musterijenskim kamenim izrađevinama. Upravo ta povezanost omogućuje zaključak o ranijoj ljudskoj prisutnosti. Bez kostiju nije moguće reći koje je osobe riječ, nego samo da je netko u to vrijeme ostavio to oruđe.

Špilja iznad Kaštela

Mujina pećina leži na približno 280 metara nadmorske visine, u kršu sjeverno od Kaštela i Trogira. Špilja je razmjerno mala, približno deset metara duboka i osam metara široka. Arheološko značenje nadilazi veličinu prostora.

Sustavna istraživanja vodili su Muzej grada Kaštela i Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 1995. do 2003. godine.

Na nalazištu su otkriveni kameni alati musterijenske tradicije, karakteristične za srednji paleolitik i osobito povezane s neandertalcima.

Među nalazima su strugala, nazubljene alatke i drugi obrađeni kameni predmeti. Oni svjedoče o izradi specijaliziranog oruđa, ne o tome da je svaki predmet nužno služio jednoj te istoj svrsi.

Pronađeni su i životinjski ostaci, tragovi obrade trupova te ognjišta. Ti nalazi govore o pripremi hrane i o održavanju oruđa.

Ljudski fosilni ostaci nisu pronađeni. Zaključak da su pećinu koristile neandertalske zajednice oslanja se na karakter kamene industrije i na arheološki kontekst, ne na kostur.

Zašto je otkriće važno

Dosadašnji radiometrijski podaci za srednji paleolitik Dalmacije uglavnom su upućivali na ljudsku prisutnost prije približno 57.000 do 29.000 godina.

Najstariji slojevi Mujine pećine pripadaju ranijem razdoblju, uključujući završetak morskog izotopnog stadija MIS 5 i prijelaz prema MIS 4, kad su se klimatski uvjeti u Europi mijenjali.

Dobiveni datumi približavaju Mujinu pećinu starijim srednjopaleolitičkim horizontima s nalazišta Crvena stijena u Crnoj Gori. Autori navode i usporediv rezultat iz Velike pećine u Kličevici. Taj je rezultat, prema njihovu radu, zasad neobjavljen, pa ga ne treba uzimati kao već potvrđen datum.

Nova kronologija omogućuje preciznije usporedbe načina izrade kamenog oruđa i razvoja musterijenskih industrija na istočnoj obali Jadrana. Ona sama po sebi ne dokazuje izravan kontakt između pojedinih pećina.

Najstariji slojevi osobito su zanimljivi zbog brojnih poprečnih strugala. Ona su karakteristična za regionalnu skupinu musterijenske industrije poznatu kao balkanski šarentijen.

Važnost otkrića nije samo u pomicanju starosti. Ono otvara pitanje koliko je dugo i na koji su se način neandertalske zajednice zadržale u Dalmaciji tijekom srednjeg paleolitika. Odgovor još nije zatvoren.

Najstariji radiometrijski datumi u Dalmaciji

Rad je prvi put objavljen na internetu 22. srpnja 2026., a uvršten je u listopadsko izdanje časopisa Antiquity, svezak 100, broj 413.

Autori zaključuju da su to najstariji dosad dobiveni radiometrijski datumi s arheološkog nalazišta u Dalmaciji. Zajednice koje su izrađivale musterijensko oruđe ovdje su, prema tim datumima, djelovale barem 30.000 godina ranije nego što su prethodne datacije upućivale.

Muzej grada Kaštela istaknuo je da je riječ o pomaku u istraživanju srednjeg paleolitika i da Mujina pećina ostaje među najvažnijim prapovijesnim nalazištima širega jadranskog prostora.

Nalazište koje je desetljećima davalo podatke o musterijenskom oruđu sada ima i znatno stariju kronologiju najdubljih analiziranih slojeva. Buduća istraživanja mogu razjasniti jesu li još stariji horizonti sačuvani ispod njih.

Znanstveni izvori