Gradina Sveti Petar u Makarskoj: na mjestu današnje šetnice prije 4.500 godina nalazilo se utvrđeno naselje

Arheološka istraživanja poluotoka Sveti Petar otkrila su jednu od najvažnijih prapovijesnih gradina Makarskog primorja. Ispod ostataka velike kasnoantičke utvrde pronađeni su tragovi naseljavanja iz druge polovice 3. tisućljeća prije Krista, rijetke grčke amfore, luksuzna keramika i brojni predmeti iz rimskog i bizantskog razdoblja. Istraživanja koja je godinama vodio arheolog Marinko Tomasović bitno su promijenila razumijevanje najstarije povijesti Makarske.

Poluotok na kojem je započela povijest Makarske

Poluotok Sveti Petar, smješten na zapadnom ulazu u makarsku luku, jedno je od najvažnijih arheoloških nalazišta Makarskog primorja. Danas je poznat kao omiljeno šetalište, no ispod njegove površine sačuvani su ostatci naselja i građevina koji svjedoče o korištenju ovog prostora tijekom približno četiri i pol tisućljeća. Sustavna arheološka istraživanja potvrdila su da je na poluotoku postojalo prapovijesno gradinsko naselje znatno prije osnivanja antičkog Muccuruma, a poslije je na istom položaju izgrađena velika kasnoantička utvrda.

Posebna vrijednost lokaliteta proizlazi iz njegove višeslojne povijesti. Na relativno maloj površini dokumentirani su tragovi eneolitika i ranog brončanog doba, željeznodobnog naselja, dodira s grčkim svijetom, kasnoantičke fortifikacije, ranokršćanske arhitekture te srednjovjekovnih i novovjekovnih građevina. Istraživanja su pokazala da Sveti Petar nije bio samo obrambeni položaj iznad antičkog grada, nego i jedno od najstarijih poznatih naseljenih mjesta na prostoru današnje Makarske.

Za razumijevanje njegove povijesti osobito su važna istraživanja Marinka Tomasovića (1960.–2024.), arheologa i dugogodišnjeg ravnatelja Gradskog muzeja Makarska, koji je od 2011. vodio sustavna iskapanja na ovom lokalitetu. Rezultati tih istraživanja omogućili su precizniju kronologiju naseljavanja i identificiranje nekoliko velikih građevinskih faza koje su prije toga bile gotovo potpuno nepoznate.

Prvi stanovnici prije približno 4.500 godina

Jedno od najvažnijih otkrića tijekom arheoloških istraživanja bilo je pomicanje početaka naseljavanja Svetog Petra znatno dublje u prapovijest nego što se ranije pretpostavljalo. Prije sustavnih iskapanja nastanak gradine povezivao se uglavnom s prijelazom iz 2. u 1. tisućljeće prije Krista, odnosno završetkom brončanog i početkom željeznog doba.

Međutim, u dubljim arheološkim slojevima i prirodnim pukotinama vapnenačke podloge pronađeni su brojni ulomci karakterističnog zemljanog posuđa koji su pokazali da je naselje postojalo već nedugo nakon sredine 3. tisućljeća prije Krista. Takva datacija odgovara prijelazu iz eneolitika u rano brončano doba, približno razdoblju od prije 4.500 godina. Prema Tomasovićevim zaključcima, najranije gradinsko naselje nije bilo ograničeno samo na manji dio zaravni, nego se prostiralo na gotovo cijeloj njezinoj površini.

Važno je pritom razlikovati potvrđenu starost prvih tragova naselja od pretpostavke o neprekinutom životu tijekom svih sljedećih stoljeća. Arheološki nalazi potvrđuju korištenje položaja u više razdoblja, ali intenzitet naseljavanja i organizacija života nisu bili jednaki tijekom cijele njegove povijesti.

Suhozidni bedem dug približno 100 metara

Prapovijesna gradina nalazila se na uzdignutoj zaravni poluotoka, koja se približno 31 metar uzdiže iznad mora. Njezin položaj bio je iznimno pogodan za obranu jer je s južne strane zaštićen gotovo okomitim stijenama koje se spuštaju prema moru. Pristup s kopnene strane bio je jednostavniji, pa su upravo ondje prapovijesni graditelji podigli snažan obrambeni bedem.

Prema Tomasovićevu opisu, prapovijesnu je zaravan obrubljivao masivni suhozidni bedem dug oko 100 metara. Njegovi se ostatci i danas prepoznaju kao široki, prstenasto raspoređeni kameni osip ispod razine suvremene šetnice. Bedem je bio prilagođen prirodnoj konfiguraciji terena i štitio je najpristupačniji dio gradine. Tehnika suhozidne gradnje bila je karakteristična za brojna prapovijesna naselja istočne obale Jadrana: zidovi su građeni slaganjem većih kamenih blokova, često s ispunom od sitnijeg kamenja.

Sveti Petar isticao se i mogućnošću nadzora nad plovnim putovima. S položaja se mogao kontrolirati prilaz makarskoj luci i pomorski promet duž obale, a vidljivost prema zapadu sezala je do područja Splitskih vrata. U prapovijesno doba takav položaj mogao je imati važnu ulogu u sigurnosti naselja, razmjeni dobara i održavanju veza s drugim obalnim i otočnim zajednicama.

Grčki nalazi i prapovijesna pomorska trgovina

Među najznačajnijim nalazima sa Svetog Petra posebno mjesto zauzima grčka keramika. Tijekom istraživanja pronađeni su ulomci luksuznog helenističkog posuđa koji se uglavnom datiraju između 3. i 1. stoljeća prije Krista. Takvi predmeti pokazuju da je lokalno stanovništvo bilo uključeno u trgovačke i kulturne kontakte sa širim mediteranskim prostorom.

U radu Arhajski i početni faroški proizvodni tip Korint B amfore s gradinskog lokaliteta Sveti Petar u Makarskoj, objavljenom posmrtno 2024. u časopisu Annales Instituti Archaeologici, Tomasović je obradio ulomke oboda amfora tipa Korint B. Među njima su primjerci arhajskog tipa datirani u 6. i 5. stoljeće prije Krista. Takve su amfore iznimno rijetke na istočnoj obali Jadrana.

Posebno zanimljiv nalaz predstavlja ulomak kasnogeometrijske keramike atičkog podrijetla, koji se stilski povezuje s grčkim keramičkim tradicijama 8. stoljeća prije Krista. Takvi predmeti pokazuju da su proizvodi iz udaljenijih dijelova grčkog svijeta mogli dopirati do istočnojadranskih naselja znatno prije osnivanja poznatih grčkih kolonija na srednjodalmatinskim otocima. Nalaz uvezene keramike ipak ne znači da su na Svetom Petru živjeli Grci. On prvenstveno potvrđuje uključenost lokalne zajednice u mreže razmjene.

Veza s grčkim Farosom na Hvaru

Jedno od zanimljivijih pitanja odnosi se na moguće gospodarske veze Svetog Petra s grčkim naseljem Farosom, osnovanim na prostoru današnjeg Staroga Grada na Hvaru početkom 4. stoljeća prije Krista. Tomasović je razmatrao i nalaz amfore grublje izrade koja se tipološki povezuje s ranim inačicama amfora Korint B. U literaturi postoji pretpostavka da su se neke takve posude proizvodile u radionicama istočnog Jadrana, možda upravo na području Farosa.

Slični nalazi poznati su i s Korčule te iz Konavala, što upućuje na pomorske trgovačke veze koje su povezivale otoke, srednjodalmatinsku obalu i južnije dijelove Jadrana. Makarsko primorje moglo je imati važnu ulogu u takvoj mreži, osobito zbog prirodnih luka i pristupa unutrašnjosti preko prijevoja na Biokovu. Proizvodnju pojedinih tipova amfora u Farosu još treba promatrati kao arheološku hipotezu, a ne kao potpuno dokazanu činjenicu.

Jesu li na Svetom Petru živjeli Ardijejci?

Pitanje etničke pripadnosti stanovnika prapovijesne Makarske zahtijeva oprez. U dijelu literature željeznodobno stanovništvo Makarskog primorja povezuje se s Ardijejcima. Oni se u antičkim izvorima pojavljuju kao snažna zajednica čija se povijest isprepleće s Ilirskim kraljevstvom i rimskim širenjem, a njihovo se područje tijekom vremena mijenjalo.

Arheološki nalazi sa Svetog Petra potvrđuju razvijeno željeznodobno naselje s izraženim kontaktima s grčkim svijetom. Samo na temelju keramike i ostataka bedema nije moguće nedvojbeno utvrditi etnički identitet njegovih stanovnika. Najpreciznije je govoriti o lokalnoj prapovijesnoj zajednici Makarskog primorja, čiji se položaj može proučavati u širem kontekstu istočnojadranskih zajednica, uključujući Ardijejce i njihove susjede.

Rimski Muccurum razvija se u podnožju stare gradine

Nakon uspostavljanja rimske vlasti važnost gradinskog naselja na Svetom Petru postupno se promijenila. Na uzdignutoj zaravni nema većih količina nalaza iz prvih stoljeća Rimskog Carstva, što upućuje na smanjenu intenzivnost korištenja tog položaja. Rimsko se naselje razvijalo u podnožju poluotoka, na prostoru današnje Makarske.

Antički Muccurum obuhvaćao je širi obalni pojas između područja današnjeg franjevačkog samostana i zapadnog dijela Donje luke. Njegov se urbanistički razvoj odvijao odvojeno od uzdignute prapovijesne gradine. Ostatci rimskih građevina i grobova svjedoče o Muccurumu kao obalnom središtu, a najveći razvoj naselje je, prema poznatim podatcima, dosegnulo u kasnoj antici. Godine 533. Muccurum se spominje u kontekstu Salonitanskog crkvenog sabora i osnivanja biskupije.

Velika bizantska utvrda iz 6. stoljeća

Najmonumentalniji arhitektonski ostatci na Svetom Petru potječu iz kasne antike, kada je nekadašnja prapovijesna gradina ponovno dobila važnu obrambenu funkciju. U prvoj polovini 6. stoljeća, tijekom vladavine Justinijana I. (527.–565.), na zaravni je izgrađena velika utvrda namijenjena zaštiti Muccuruma i nadzoru pomorskog prometa. Njezin se nastanak povezuje s ratom Istočnog Rimskog Carstva protiv Ostrogota, od 535. do 555. godine.

Prema Tomasovićevim mjerenjima, kasnoantička utvrda zauzimala je prostor približnih dimenzija 95 × 40 metara i prostirala se gotovo cijelom zaravni. Glavni zid na kopnenoj strani istražen je u duljini većoj od 30 metara. Zapadni zid bio je dug približno 17 metara i dodatno ojačan s četiri masivna unutarnja kontrafora, dok je južni, morski zid imao duljinu oko 22 metra. Kontrafori su služili učvršćivanju konstrukcije, a njihov raspored upućuje i na mogućnost lučno nadsvođenih struktura i terasa.

Utvrda je vjerojatno imala dvostruku namjenu: vojni nadzor nad obalnim područjem i pristupom luci te pribježište stanovništvu obližnjeg grada. U njezinu se sklopu nalazila i ranokršćanska crkva.

Nalazi pokazuju da grad nije potpuno nestao nakon 548. godine

Prema tradicionalnom tumačenju antičkih izvora, Muccurum je teško stradao 548. godine tijekom bizantsko-gotskog rata. Istraživanja Svetog Petra pokazala su da život na lokalitetu nije nužno završio tim događajem. Među pronađenim predmetima posebno je važan brončani novac cara Justina II., koji je vladao od 565. do 578. godine.

Taj nalaz, zajedno s kasnoantičkom keramikom, potvrđuje korištenje položaja nakon događaja iz sredine 6. stoljeća. Tomasović je zaključio da su istraživanja dovela u pitanje pretpostavku o potpunom prestanku života u Muccurumu nakon gotskog rata. Na Svetom Petru pronađeni su i ulomci amfora, građevinske keramike i predmeta svakodnevne uporabe, među kojima i rimska keramička zdjela tipa sjevernoafričke sigilate iz 5. stoljeća, rekonstruirana od trinaest ulomaka u Gradskom muzeju Makarska.

Od Muccuruma do Mokrona

Položaj se razmatra i u kontekstu ranosrednjovjekovnog Mokrona, naselja koje se spominje u djelu De administrando imperio iz 10. stoljeća, povezanom s Konstantinom VII. Porfirogenetom. U literaturi postoji pretpostavka da se upravo na Svetom Petru nalazila utvrda povezana sa srednjovjekovnim Mokronom, na temelju kontinuiteta toponima, strateškog položaja i arheoloških ostataka.

Treba razlikovati potvrđeno postojanje kasnoantičke utvrde od precizne identifikacije svih povijesnih naziva u pisanim izvorima. Povezanost Svetog Petra s Mokronom važna je istraživačka pretpostavka, ali njezino potpuno razumijevanje zahtijeva usporedbu arheoloških, povijesnih i topografskih podataka.

Srednjovjekovna crkva, samostan i mletački bedemi

Tijekom srednjeg i novog vijeka poluotok je zadržao sakralno i obrambeno značenje. Ranokršćanska crkva doživjela je više pregradnji. U 15. stoljeću na Svetom Petru djelovali su augustinci, a istraživanja su omogućila prepoznavanje ostataka građevine koja se vjerojatno koristila za njihov boravak. Uz jedan njezin zid pronađena je kamena peć, a temelji pokazuju da je objekt bio podignut iznad starijih kasnoantičkih konstrukcija.

Godine 1647. izgrađen je novi mletački ogradni zid, pri čemu se za gradnju koristio kamen iz starijih struktura. To dijelom objašnjava zašto su pojedini zidovi antičke utvrde sačuvani samo u temeljima. Crkva svetog Petra tijekom 18. stoljeća dobila je barokne značajke, ali je teško stradala u potresu 1962. Već sljedeće godine njezini su ostatci uklonjeni eksplozivom, a crkva je obnovljena i ponovno posvećena 1993. Zaštitna istraživanja tijekom obnove bila su uvod u kasnija sustavna iskapanja.

Životno djelo arheologa Marinka Tomasovića

Suvremeno razumijevanje Svetog Petra velikim je dijelom rezultat rada Marinka Tomasovića, koji je od 2011. do 2022. vodio istraživanja lokaliteta. Tijekom više kampanja dokumentirani su arheološki slojevi, arhitektonski ostatci i pokretni nalazi, s posebnom pozornošću na kronologiju gradine, kasnoantičku fortifikaciju i odnos građevinskih faza.

Rezultate je predstavio u više stručnih tekstova. Rad o arhajskim i ranim faroškim amforama, objavljen 2024., važan je doprinos proučavanju pomorske trgovine u prapovijesnoj Dalmaciji. Njegovom smrću u srpnju 2024. hrvatska je arheologija izgubila istraživača koji je osobito mnogo pridonio poznavanju Makarskog primorja. Gradski muzej Makarska istraživanja Svetog Petra istaknuo je kao jedno od njegovih najvažnijih životnih postignuća.

Novi arheološki park i nastavak istraživanja 2026. godine

Tijekom 2025. započeli su konzervatorsko-restauratorski zahvati na stabilizaciji i zaštiti otkrivenih ostataka, uključujući fortifikacijske zidove unutar perimetra mletačkog bedema. U projekt su uključeni Grad Makarska, Gradski muzej Makarska, Sveučilište u Zadru i nadležne konzervatorske službe. Suradnja sa zadarskim sveučilištem omogućila je dodatnu obradu, klasifikaciju i digitalizaciju materijala.

Dana 25. rujna 2026. Grad Makarska objavio je početak završne istraživačke kampanje na poluotoku. Istraživanja provode profesori i studenti Sveučilišta u Zadru, a usmjerena su na preostali dio prostora između crkve svetog Petra i zapadne strane lokaliteta. Objava Grada Makarske

Prema objašnjenju dr. sc. Silvije Bekavac, cilj je povezati prethodno istražene površine kako bi se dobila potpunija slika prostorne organizacije, odnosa struktura i faza korištenja. U suradnji s Centrom za geoprostorne tehnologije Sveučilišta u Zadru provodi se i digitalno dokumentiranje ostataka. Završetak terenskih istraživanja bio je planiran za početak listopada, nakon čega slijedi daljnje uređenje budućeg arheološkog parka. Projektom se nastoji očuvati i postojeća vegetacija poluotoka.

Jedan od ključnih lokaliteta Makarskog primorja

Gradina Sveti Petar omogućuje proučavanje više razdoblja na istom položaju. Prapovijesni bedem i nalazi iz ranog brončanog doba otkrivaju početke utvrđenog naseljavanja, a grčka keramika važnost pomorskih kontakata tijekom željeznog doba. Kasnoantička utvrda otvara pitanja o obrani Muccuruma i ulozi istočnojadranskih luka tijekom sukoba Bizanta i Ostrogota.

Za prapovijesne zajednice istočnog Jadrana posebno su važna dva obilježja: rana datacija gradinskog naselja i nalazi uvezene grčke keramike. Oni pokazuju da Makarsko primorje nije bilo izdvojeno od mediteranskih komunikacija. Budući arheološki park trebao bi te ostatke zaštititi i predstaviti javnosti, u prirodnom okruženju koje danas čini dio identiteta Svetog Petra.