Kopila na Korčuli: tajne ilirskog grada i grobova koji su otkrili bogatstvo drevne zajednice

Iznad Blatskog polja na otoku Korčuli nalazi se jedno od najvažnijih arheoloških nalazišta kasnoga željeznog doba na istočnom Jadranu. Monumentalne grobnice jedinstvene arhitekture, stotine helenističkih posuda, ilirske kacige, nakit od stakla i jantara te neuobičajeni dječji ukopi otkrivaju društvo koje je prije više od dvije tisuće godina održavalo intenzivne veze s grčkim svijetom. Najnovija istraživanja pokazuju da Kopila nije bila izolirano otočno naselje, nego gospodarski snažno središte čija se povijest tek počinje u potpunosti razumijevati.

Gradina iznad Blatskog polja: gdje se nalazi Kopila?

Kopila je prapovijesno gradinsko naselje smješteno na sjevernom rubu Blatskog polja, u zapadnom dijelu otoka Korčule. Njezini ostaci nalaze se na južnim padinama uzvisine Stražišće, na približno 224 metra nadmorske visine. Položaj je odabran na prirodno zaštićenom prostoru koji omogućuje nadzor nad najvećim poljoprivrednim područjem zapadne Korčule, ali i važnim komunikacijskim pravcima prema drugim dijelovima otoka.

Za razumijevanje Kopile posebno je važna povezanost naselja s Blatskim poljem, koje je zajedno s okolnim ravničarskim površinama obuhvaćalo približno devet četvornih kilometara poljoprivredno vrijednog prostora. U krškom otočnom krajoliku, gdje su obradive površine ograničene, takvo je zemljište predstavljalo iznimno važan gospodarski resurs. Položaj gradine omogućavao je stanovništvu korištenje obradivih površina, okolnih pašnjaka i prirodnih komunikacija koje su povezivale zapadnu Korčulu s obalom.

Arheološki lokalitet obuhvaća utvrđeno naselje, podgradinski prostor i nekropolu, odnosno groblje smješteno na padini ispod naselja. Iako je Kopila danas najpoznatija upravo po monumentalnoj nekropoli, riječ je o mnogo složenijem prostoru koji je tijekom prapovijesti imao stambenu, gospodarsku i društvenu funkciju. Na vrhu uzvisine nalaze se ostaci nekadašnjeg naselja, dok se na nižem položaju prostire grobni kompleks čija se arhitektura bitno razlikuje od većine do sada istraženih željeznodobnih nekropola na Jadranu.

Od brončanog doba do dolaska Rimljana

Najstariji tragovi korištenja prostora Kopile sežu znatno dalje u prošlost od vremena iz kojega potječu njezine najpoznatije grobnice. Istraživanja naseobinskog dijela pokazala su prisutnost srednjebrončanodobnih nalaza, što upućuje na korištenje položaja već tijekom drugog tisućljeća prije Krista. Život na tom prostoru nastavio se razvijati tijekom željeznog doba, a njegova najprepoznatljivija arheološka faza pripada posljednjim stoljećima prije rimske prevlasti.

Monumentalna nekropola Kopile datira se uglavnom od 4. do 1. stoljeća prije Krista. To je razdoblje velikih promjena na Jadranu, kada se razvijaju grčke kolonije na Visu i Hvaru, šire trgovačke mreže te postupno jačaju politički i kulturni kontakti između lokalnih zajednica i helenističkog svijeta.

U to vrijeme Korčula nije bila izolirani otok na rubu antičke civilizacije. Naprotiv, nalazila se u prostoru intenzivnih pomorskih veza između grčkih gradova srednje Dalmacije, južne Italije, Pelješca i neretvanskog područja. Kopila je bila dio toga sustava, što danas potvrđuju brojni uvezeni predmeti i raznovrsna materijalna kultura njezinih stanovnika.

Važno je razlikovati početak naseljavanja gradine od vremena korištenja njezine nekropole. Najstariji brončanodobni nalazi ne znače da su monumentalne grobnice nastale u istom razdoblju. One pripadaju mnogo kasnijoj etapi razvoja, kada je lokalna zajednica raspolagala gospodarskim i organizacijskim mogućnostima za podizanje složenoga pogrebnog kompleksa.

Kako je otkrivena Kopila?

Kopila je arheološkoj javnosti poznata još od 19. stoljeća. Među prvim autorima koji su opisali njezine ostatke bio je Nikola Ostoić, koji je 1878. godine u djelu Compendio storico dell'isola di Curzola spomenuo zidine gradine i pojedine površinske nalaze. Tijekom 19. stoljeća na području Blata i Kopile pronađeni su različiti predmeti, od kojih su neki dospjeli u muzejske zbirke u Dubrovniku.

Međutim, stariji nalazi često nisu imali pouzdano dokumentirane okolnosti otkrića. Zbog toga su arheolozi dugo raspolagali vrijednim predmetima, ali ne i informacijama potrebnima za njihovo povezivanje s konkretnim grobovima, građevinama ili slojevima.

Velika prekretnica nastupila je 2012. godine, kada su započela sustavna arheološka istraživanja. U projektu su sudjelovali dr. sc. Dinko Radić, dr. sc. Igor Borzić i Anamarija Eterović Borzić, uz suradnju stručnjaka i institucija povezanih sa Sveučilištem u Zadru, Centrom za kulturu Vela Luka i Muzejom antičkog stakla u Zadru. Važnu ulogu u organizaciji i financiranju istraživanja imali su Općina Blato i Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske.

Istraživanja su potvrdila postojanje iznimno složenoga grobnog kompleksa. Ispod kamenih nasipa otkriveni su pravilno organizirani suhozidni zidovi, grobne komore i iznimno velika količina arheološke građe. Ono što je na površini izgledalo poput obične kamene gomile pokazalo se kao jedno od najneobičnijih prapovijesnih grobalja na istočnoj obali Jadrana.

Grobnice u obliku saća: arhitektura kakva nije poznata drugdje na Jadranu

Najvažnije obilježje nekropole Kopila predstavlja jedinstvena organizacija grobnog prostora, zbog koje je nalazište privuklo veliko zanimanje arheologa. Za razliku od uobičajenih prapovijesnih kamenih gomila, nekropolu čine međusobno povezane grobne parcele omeđene monumentalnim suhozidnim konstrukcijama.

Istraživanjem su prepoznate dvije odvojene grobne jezgre, odnosno nukleusa. Svaka obuhvaća veći broj grobnih parcela, čije su granice oblikovane lučno zaobljenim kamenim zidovima. Njihovi se obrisi međusobno nadovezuju, stvarajući složen raspored koji promatran iz zraka podsjeća na saće.

Zidovi su građeni od velikih kamenih blokova, a pojedine su konstrukcije sačuvane do visine od približno jednog do jednog i pol metra. Prostor omeđen zidovima bio je ispunjen kamenim nasipom, dok su se grobne komore nalazile u njegovu središnjem dijelu ili, u pojedinim slučajevima, između susjednih parcela.

Takav raspored pokazuje da groblje nije nastalo odjednom. Pojedine su se grobne cjeline postupno nadograđivale, pri čemu su se mlađi dijelovi nadovezivali na već postojeće konstrukcije. Tijekom vremena od prvotno odvojenih kamenih humaka mogao je nastati složen, međusobno povezan pogrebni kompleks.

Specifičnost arhitekture dovela je do uvođenja izraza „grobnica tipa Kopile”, kojim se opisuje taj osebujni način organiziranja pogrebnog prostora. Usporediva cjelina takve monumentalnosti i rasporeda zasad nije potvrđena na drugim istočnojadranskim nalazištima.

Ipak, njezino podrijetlo još nije potpuno razjašnjeno. Istraživači nastoje utvrditi kako su pojedine građevinske faze povezane s razvojem grobnih običaja i je li takav način gradnje rezultat lokalne tradicije, vanjskih utjecaja ili njihove kombinacije.

Obiteljske grobnice korištene tijekom više stoljeća

Jedno od najvažnijih otkrića odnosi se na višekratno korištenje istih grobnih komora. U pojedinim su grobnicama tijekom dugog vremenskog razdoblja pokapani brojni pokojni pripadnici zajednice, što je dovelo do nakupljanja ljudskih ostataka i velikog broja pogrebnih priloga.

Takva praksa upućuje na mogućnost postojanja obiteljskih ili rodbinskih grobnica, premda njihovu stvarnu organizaciju još treba dodatno provjeriti antropološkim i genetičkim istraživanjima. Pojam obiteljska grobnica stoga predstavlja arheološko tumačenje, a ne dokaz da su svi pokojnici u pojedinoj komori bili međusobno biološki povezani.

Posebno je zanimljiva Grobnica 1 u Nukleusu 2, koja je detaljno obrađena u znanstvenom radu Dinka Radića i Igora Borzića iz 2023. godine. Njezina vanjska konstrukcija ima nepravilan potkovasti oblik dimenzija približno 6,6 × 8 metara, dok središnja grobna komora ima ovalni tlocrt veličine oko 3,5 × 2,3 metra i relativnu dubinu od približno dva metra.

Istraživanja su pokazala da se grobnica koristila od druge polovice 4. do sredine 1. stoljeća prije Krista, odnosno tijekom približno tristo godina. U njoj su pronađeni ostaci brojnih odraslih pokojnika obaju spolova, uz iznimno bogat grobni inventar.

Posebno se ističe podatak da je unutar samo te grobnice pronađeno više od 300 keramičkih posuda, velika količina željeznih kopalja i noževa, jedna kaciga ilirskog tipa te brojni stakleni, jantarni i metalni dijelovi nakita i odjeće.

Tako velika količina predmeta pokazuje da pogrebni obredi nisu bili ograničeni na jednostavno polaganje pokojnika u grob. Svaki novi ukop mogao je uključivati prilaganje posuda, nakita i drugih predmeta, a tijekom stoljeća nastao je iznimno složen arheološki sloj koji danas omogućuje proučavanje promjena u pogrebnim običajima.

Dječje grobnice: jedno od najneobičnijih otkrića na Kopili

Među najvažnijim i najosjetljivijim nalazima Kopile izdvajaju se dvije grobnice u kojima su pokapana isključivo vrlo mala djeca, od novorođenčadi do djece stare približno tri godine.

U jednoj od njih, istraženoj tijekom prvih godina sustavnih iskapanja, pronađena je golema količina fragmentiranih dječjih kostiju i zuba. U izvještaju iz 2013. opisano je kako su se u donjem dijelu grobnice nalazili ostaci djece pomiješani s finim morskim šljunkom, dok su u višim slojevima pronađene keramičke posude, staklene perlice, jantarni predmeti i drugi pogrebni prilozi.

Antropološka analiza koju je obradila dr. sc. Davorka Radovčić pokazala je da je u jednoj grobnici bilo pokopano najmanje 108 djece. Prema naknadno objavljenom osvrtu na istraživanja, tijekom kampanje 2017. godine otkrivena je još jedna dječja grobnica s ostacima približno 150 vrlo male djece. Riječ je o procjenama minimalnog broja pokojnika na temelju fragmentiranih koštanih ostataka, pa ih ne treba tumačiti kao potpuno konačne demografske podatke.

Za arheologiju istočnog Jadrana takva je pojava iznimno važna. Pogrebni običaji prapovijesnih zajednica često su poznatiji na temelju grobova odraslih, osobito onih koji sadrže oružje ili bogat nakit. Kopila omogućuje proučavanje odnosa zajednice prema njezinim najmlađim članovima, što je na mnogim drugim nalazištima mnogo slabije dokumentirano.

Posebne dječje grobnice mogle su odražavati drukčiji pogrebni status novorođenčadi i male djece, ali još nije moguće utvrditi točnu društvenu ili religijsku pozadinu takvog običaja. Velik broj ukopa također ne treba automatski povezivati s epidemijom, nasilnom smrću ili žrtvovanjem djece. Budući da su se grobnice koristile tijekom duljeg razdoblja, broj pokojnika mogao se postupno povećavati kroz brojne generacije.

Najvažnije pitanje nije samo zašto je u grobnicama pokopano toliko djece, nego zašto su upravo najmlađi članovi zajednice pokapani odvojeno od odraslih. Odgovor bi mogao pružiti važan uvid u pogrebne običaje, društvene odnose i predodžbe stanovnika Kopile o smrti.

Kacige, koplja i nakit: što nam govore grobni prilozi?

Bogati grobni nalazi s Kopile među najvažnijim su izvorima za razumijevanje materijalne kulture lokalne zajednice. Osobito su zastupljeni metalni predmeti, dijelovi nošnje, oružje, keramičke posude i nakit.

Među metalnim nalazima posebno se izdvajaju kacige ilirskog tipa, željezni vršci kopalja i noževi. Njihova prisutnost pokazuje da su određeni oblici naoružanja imali mjesto i u pogrebnim običajima stanovnika Kopile. Međutim, nalaz oružja ne mora uvijek značiti da je svaki pokojnik uz kojega je ono položeno bio profesionalni ratnik. Takvi predmeti mogli su imati i simboličko značenje ili predstavljati obilježje društvenog položaja.

Brojni su i nalazi fibula, metalnih kopči kojima se pričvršćivala odjeća, te različitih ukrasnih predmeta izrađenih od bronce, željeza, srebra i drugih materijala. Posebno se ističe nakit od stakla i jantara, čija raznovrsnost potvrđuje uključenost Kopile u dalekosežne mreže nabave i razmjene.

Staklene perlice pojavljuju se u brojnim oblicima i bojama. Među njima su kuglaste, prstenaste i cilindrične perle te primjerci s očastim ukrasima. Jantarni nalazi obuhvaćaju jednostavne perle i dijelove ogrlica, a njihova sirovina upućuje na kontakte s trgovačkim mrežama koje su obuhvaćale i udaljene dijelove Europe.

Velika količina nakita u pojedinim grobnicama pokazuje da je ukrašavanje tijela i odjeće imalo važnu ulogu u društvenom životu. Međutim, nije moguće samo na temelju broja ukrasnih predmeta precizno odrediti bogatstvo pojedinog pokojnika ili položaj njegove obitelji. Za takvo tumačenje potrebno je proučiti cjelokupni grobni kontekst i način na koji su predmeti polagani tijekom različitih ukopa.

Kopila i grčki svijet: zašto je pronađeno toliko helenističke keramike?

Jedno od najvažnijih obilježja nekropole Kopila predstavlja izrazito velika količina uvezene helenističke keramike, osobito posuda za posluživanje i konzumaciju hrane i pića.

Među najčešćim su oblicima skifosi, kantarosi, lekiti i različite zdjele. Posebno su zastupljene posude povezane s keramičkom tradicijom Gnathia, koja se razvila u južnoj Italiji i bila široko rasprostranjena u helenističkom svijetu.

Dio najranijih primjeraka potječe iz radionica južne Italije, uključujući područja Kanose i Taranta, dok se brojne kasnije posude povezuju s proizvodnjom na Visu, odnosno antičkoj Isi. Takvi nalazi potvrđuju da su stanovnici Kopile imali pristup proizvodima koji su nastajali u važnim grčkim i helenističkim središtima.

Između lokalne zajednice na Korčuli i grčkoga svijeta postojali su razvijeni gospodarski odnosi. Issa na Visu, kao jedan od najvažnijih grčkih gradova srednjeg Jadrana, imala je posebno mjesto u distribuciji keramičkih proizvoda. Njegove su radionice proizvodile posuđe koje je prilagođavalo šire helenističke uzore lokalnom tržištu, a upravo su takvi predmeti u velikim količinama pronađeni na Kopili.

Keramičke posude mogle su se koristiti tijekom života, ali i u pogrebnim obredima. Velik broj posuda za piće otvara pitanje jesu li pogrebi uključivali zajedničko ispijanje vina ili druge oblike pogrebnog objedovanja. Takva je mogućnost sukladna širim mediteranskim običajima, ali se ne može automatski pretpostaviti da je svaki pronađeni skifos bio korišten u istom obredu.

S druge strane, činjenica da su posude uvezene ne znači da su stanovnici Kopile bili Grci. Arheološka slika pokazuje lokalnu zajednicu koja je zadržala vlastiti način pokapanja, ali je u grobne rituale uključivala predmete helenističke proizvodnje.

Takva kombinacija domaćih i stranih elemenata posebno je važna za razumijevanje kulturnih kontakata na istočnom Jadranu tijekom posljednjih stoljeća prije Krista.

Je li Kopila bila grčka kolonija?

Jedno od ključnih povijesnih pitanja odnosi se na identitet stanovnika Kopile. Budući da je na nekropoli pronađena velika količina grčke keramike, moglo bi se pretpostaviti da je riječ o grčkom naselju. Međutim, dosadašnji arheološki nalazi ne potvrđuju takvo tumačenje.

U znanstvenom radu Otok Korčula: Iliri i Grci, objavljenom 2017. godine, Dinko Radić i Igor Borzić naglasili su da se razvoj Korčule razlikovao od situacije na Visu i Hvaru. Dok su ondje postojali snažni grčki polisi, na Korčuli su tijekom mlađega željeznog doba djelovale razvijene domaće zajednice koje su bile otvorene grčkim kulturnim i gospodarskim utjecajima.

Posebno je važna činjenica da se grčka kolonizacija istočnog dijela Korčule, poznata zahvaljujući znamenitoj Lumbardskoj psefizmi, ne smije automatski povezivati s političkim identitetom stanovnika Kopile. Lumbardska psefizma svjedoči o organiziranom naseljavanju grčkih kolonista povezanih s Isom, dok Kopila pokazuje razvoj domaće zajednice koja je održavala intenzivne kontakte s grčkim svijetom.

U arheološkoj se literaturi stanovnici Kopile često nazivaju ilirskom ili domorodačkom zajednicom, ali se njihov konkretan etnički identitet ne može sa sigurnošću povezati s jednim od povijesno poznatih ilirskih naroda.

Zbog toga nije opravdano bez dodatnih dokaza nazivati Kopilu delmatskim, liburnskim ili daorskim gradom. Njezina kulturna pripadnost najbolje se razumije u širem kontekstu kasnoželjeznodobnih zajednica južne Dalmacije, koje su razvijale vlastite tradicije i istodobno sudjelovale u helenističkim trgovačkim mrežama.

Posuda s prikazom lova: rijedak prizor iz života prije više od 2100 godina

Među najzanimljivijim pojedinačnim nalazima Kopile nalazi se helenistička keramička posuda s urezanom scenom lova. Predmet je pronađen u Grobnici 1 Nukleusa 2 tijekom istraživanja 2018. i 2019. godine, a detaljno su ga analizirali Dinko Radić i Igor Borzić u znanstvenom radu objavljenom 2023. godine.

Riječ je o posudi proizvedenoj u radionicama antičke Isse, koja se okvirno datira u drugu polovicu 2. stoljeća prije Krista. Na njezinoj je površini naknadno urezana scena s tri lika: lovcem, psom i životinjom koja najvjerojatnije predstavlja jelena ili košutu.

Lovac je prikazan u trenutku kada zamahuje kopljem prema životinji u bijegu, dok se između njih nalazi pas. Iako je crtež izveden vrlo jednostavnim linijama, jasno se mogu prepoznati položaj tijela, vršak koplja i smjer kretanja životinja.

Autori istraživanja smatraju da prikaz nije bio dio izvorne dekoracije posude, nego je naknadno izveden oštrim predmetom, možda iglom ili vrhom noža. Zbog stila i načina izvedbe pretpostavljaju da je autor mogao biti pripadnik lokalne zajednice na Kopili.

Takav nalaz otvara vrlo zanimljivo pitanje: predstavlja li prikaz stvarni događaj iz svakodnevnog života, uspješni lov nekoga od pokojnika ili složeniju simboličku scenu?

U mediteranskoj su umjetnosti prizori lova mogli imati različita značenja, uključujući simboliku smrti i prijelaza u drugi svijet. Međutim, za konkretni prizor s Kopile ne postoje dovoljno pouzdani dokazi koji bi omogućili jednoznačno religijsko tumačenje.

Posebnu važnost nalazu daje činjenica da je izvorna grčka posuda poslužila kao podloga za lokalni crtež. Time je na jednom predmetu moguće pratiti susret dviju kulturnih tradicija: helenističke keramičke proizvodnje i individualnog izraza osobe koja je posudu naknadno ukrasila.

Grčka slova na posudama i neobična staklena sirena

Kopila je pružila i druge vrijedne nalaze koji pokazuju povezanost njezinih stanovnika s grčkim svijetom. Na pojedinim keramičkim posudama pronađeni su urezani znakovi grčkog alfabeta, uključujući slova eta, omikron, delta, theta i gama.

Njihova namjena nije potpuno razjašnjena. Moguće je da su pojedini znakovi nastali u radionicama kao oznake proizvodnje ili distribucije, ali nije isključena ni mogućnost da su ih urezivali kasniji korisnici posuda. Takvi nalazi otvaraju pitanje poznavanja grčkog pisma među lokalnim stanovništvom, iako ne dokazuju da je pismenost bila široko rasprostranjena.

Posebno neobičan predmet predstavlja mala staklena pločica s prikazom sirene, koja se danas čuva u Dubrovačkim muzejima. Pločica je visoka približno 1,9 centimetara, duga 2,3 centimetra i debela oko 0,7 centimetara. Izrađena je složenom mozaičkom tehnikom uporabom različito obojenog stakla.

Na prikazu se prepoznaje sirena s obilježjima žene i ptice, što odgovara starijoj grčkoj ikonografiji. Za razliku od kasnijih srednjovjekovnih prikaza sirena kao bića s ribljim repom, grčke su sirene često imale žensku glavu ili gornji dio tijela te ptičja krila ili noge.

Prema stručnoj obradi Dubrovačkih muzeja, predmet bi mogao pripadati 6. stoljeću prije Krista, premda nešto kasnija datacija nije isključena. Moguće je da je proizveden u grčkom svijetu ili u nekoj od egipatskih radionica. Njegovo točno podrijetlo i namjena nisu sigurni.

Važno je naglasiti da okolnosti pronalaska staklene pločice nisu poznate. Predmet je s drugim nalazima iz Blata dospio u muzejsku zbirku još krajem 19. stoljeća, pa ga nije moguće pouzdano povezati s određenom grobnicom ili pogrebnim obredom.

Unatoč tome, riječ je o vrijednom svjedočanstvu o prisutnosti predmeta mediteranske proizvodnje na Korčuli i njezinoj uključenosti u kulturne kontakte koji su nadilazili lokalne otočne granice.

Čime su se hranili stanovnici Kopile? Odgovor su dali njihovi zubi

Jedan od najzanimljivijih novijih znanstvenih pristupa proučavanju Kopile temelji se na bioarheološkoj analizi ljudskih zuba i kostiju. Zahvaljujući takvim istraživanjima moguće je rekonstruirati određene aspekte prehrane, zdravlja i podrijetla stanovnika koji su prije više od dvije tisuće godina živjeli na zapadnom dijelu Korčule.

U znanstvenom radu objavljenom 2022. godine analizirano je 284 trajna zuba, uz fragmente čeljusti koji su pripisani najmanje 32 osobe. Istraživači su proučavali istrošenost zubnih površina i druge pokazatelje kako bi procijenili dob pokojnika i karakter njihove prehrane.

Rezultati su pokazali vrlo izraženo trošenje zuba, što je povezano s konzumacijom tvrđe hrane i prisutnošću sitnih čestica koje su mogle dospjeti u hranu tijekom njezine pripreme. Takvi su tragovi poznati i u drugim prapovijesnim zajednicama koje su se oslanjale na poljodjelstvo i tradicionalne načine obrade žitarica.

Još zanimljivije podatke pružile su analize stabilnih izotopa ugljika, dušika i stroncija, predstavljene u znanstvenom sažetku iz 2023. godine te naknadnim istraživačkim prikazima.

One upućuju na prehranu koja se značajnim dijelom temeljila na kopnenim biljnim namirnicama i životinjskim bjelančevinama, uključujući žitarice i meso domaćih životinja. Posebno je zanimljivo da u analiziranom uzorku nije potvrđena znatnija zastupljenost morskih izvora hrane.

To je važan podatak za razumijevanje života otočne zajednice. Iako su stanovnici Kopile živjeli na Korčuli i održavali pomorske trgovačke veze, njihov prehrambeni sustav mogao je biti snažno povezan s poljodjelstvom i stočarstvom Blatskog polja.

Međutim, takav rezultat ne znači da stanovnici Kopile nisu poznavali ribolov ili nikada nisu konzumirali ribu. Izotopne analize pružaju podatke o dugoročnim prehrambenim obrascima analiziranih osoba, ali ne omogućuju rekonstrukciju svakog obroka niti nužno predstavljaju cijelu zajednicu.

Rezultati izotopa stroncija također su u analiziranim uzorcima pokazali vrijednosti koje odgovaraju lokalnom geološkom okruženju. To upućuje na mogućnost da su barem neki pokojnici odrasli na području zapadne Korčule, iako će za potpunije razumijevanje migracija i podrijetla stanovništva biti potrebna dodatna istraživanja.

Naselje Kopila: što se događalo izvan groblja?

Tijekom prvog desetljeća sustavnih istraživanja najveća pozornost arheologa bila je usmjerena na nekropolu, koja je zbog iznimne očuvanosti i bogatstva nalaza pružila golemu količinu podataka. Međutim, groblje ne može samo po sebi objasniti cjelokupan život zajednice.

Zbog toga su tijekom 2023. i 2024. godine provedena istraživanja naseobinskog dijela Kopile, uključujući prostore na vrhu i padinama gradine. Istraživanja su bila posebno zahtjevna jer je teren tijekom 19. stoljeća intenzivno preoblikovan poljoprivrednim aktivnostima, osobito krčenjem i izgradnjom terasa za vinograde i maslinike.

Unatoč oštećenjima, arheolozi su dokumentirali ostatke zidnih konstrukcija, keramičke nalaze i druge tragove aktivnosti. Posebno je važna potvrda dijelova južnog bedema, koja omogućuje potpunije razumijevanje nekadašnjeg izgleda naselja.

Novija istraživanja također su pružila podatke o gospodarskim aktivnostima i načinu iskorištavanja prostora. Keramički nalazi obuhvaćaju različite vrste posuda, a pojedine se mogu povezati s pripremom i pohranjivanjem hrane.

Zanimljive podatke pruža i istraživanje amforoidnih pitosa, odnosno velikih keramičkih posuda koje oblikom podsjećaju na amfore, ali se svojim dimenzijama i tehničkim obilježjima približavaju skladišnim posudama.

U znanstvenom radu objavljenom u ožujku 2026. godine, Igor Borzić analizirao je takve predmete pronađene na Kopili, gradini Stine kod Žrnova i Smokviškoj gradini. Usporedba pokazuje da su zajednice željeznog doba na Korčuli koristile specifične oblike velikih keramičkih spremnika koji mogu pružiti nove podatke o gospodarstvu i skladištenju proizvoda.

Takvi nalazi važni su jer proširuju arheološku sliku izvan pogrebnog prostora. Kopila nije bila samo zajednica koja je raskošno pokapala svoje mrtve, nego i naselje s gospodarskom osnovom koja je omogućavala dugotrajan razvoj i uključivanje u mediteranske mreže razmjene.

Što je Kopila nudila u zamjenu za grčku robu?

Jedno od najvećih otvorenih pitanja odnosi se na gospodarsku snagu stanovnika Kopile. Velika količina uvezene keramike i drugih vrijednih predmeta pokazuje da su raspolagali mogućnostima njihova nabavljanja, ali još nije pouzdano utvrđeno koje su proizvode ili usluge nudili u zamjenu.

Blatsko polje omogućavalo je značajnu poljoprivrednu proizvodnju, dok su okolni pašnjaci pružali uvjete za uzgoj domaćih životinja. Moguće je da su poljoprivredni i stočarski proizvodi imali važnu ulogu u lokalnoj razmjeni. Međutim, bez dodatnih dokaza nije moguće utvrditi točan opseg njihove prodaje ili izvoza.

Veliku važnost mogao je imati i sam položaj Korčule na pomorskim pravcima između srednje i južne Dalmacije, Pelješca i talijanske obale. Lokalna zajednica mogla je sudjelovati u trgovini izravno ili putem posrednika povezanih s grčkim gradovima.

Kopila je stoga važna za proučavanje procesa koji se često naziva helenizacijom. Njezini stanovnici prihvaćali su određene proizvode i kulturne elemente grčkoga svijeta, ali su zadržavali vlastite tradicije, što je osobito vidljivo u načinu gradnje grobnica i organizaciji pogrebnog prostora.

Takva slika pokazuje da kulturni kontakti nisu bili jednostrani. Lokalne zajednice nisu bile samo pasivni primatelji grčkih utjecaja, nego aktivni sudionici razmjene koji su strane predmete uključivali u vlastite društvene i obredne prakse.

Kopila u vrijeme rimskog osvajanja Jadrana

Posljednja velika faza života nekropole Kopila pripada 1. stoljeću prije Krista, kada je istočni Jadran postupno ulazio u sve čvršći politički i vojni sustav Rimske Republike.

U tom se razdoblju mijenjaju odnosi između lokalnih zajednica, grčkih gradova i rimskih vlasti. Posebno važnu prekretnicu predstavljaju Oktavijanovi vojni pohodi od 35. do 33. godine prije Krista, koji su zahvatili različita područja istočnog Jadrana i njegove unutrašnjosti.

Pojedini antički izvori opisuju rimske vojne operacije protiv otočnih zajednica, a arheološka istraživanja na više dalmatinskih otoka pokazuju promjene u obrascima naseljavanja tijekom kasnog republikanskog razdoblja.

Na Kopili se najmlađi nalazi iz nekropole uglavnom datiraju u posljednja stoljeća stare ere, dok je u pojedinim grobnicama uporaba potvrđena do sredine 1. stoljeća prije Krista. Takva kronologija otvara pitanje povezanosti prestanka ili smanjivanja intenziteta korištenja naselja s velikim političkim promjenama na Jadranu.

Međutim, nije dokazano da je Kopila napuštena ili uništena u jednom konkretnom rimskom vojnom napadu. Za takvu bi tvrdnju bilo potrebno utvrditi jasne arheološke tragove razaranja i njihovu povezanost s određenim povijesnim događajem.

Tijekom rimskog razdoblja na Korčuli se razvija novi oblik naseljavanja, osobito kroz gospodarske komplekse i rimska ladanjska imanja, villae rusticae. Ti procesi svjedoče o postupnoj promjeni gospodarskog i društvenog krajolika otoka nakon uključivanja u rimski svijet.

Najvažniji nalazi Kopile

Istraživanja se nastavljaju: od Kopile prema arheološkom parku

Iako su sustavna istraživanja Kopile započela 2012. godine, arheolozi smatraju da je velik dio njezine povijesti još uvijek nepoznat. Posebno je važno nastaviti istraživanja naseobinskog prostora i povezati podatke o svakodnevnom životu s rezultatima proučavanja nekropole.

Tijekom 2025. godine istraživački tim ponovno se usmjerio na pogrebni prostor, nakon razdoblja intenzivnijeg proučavanja naselja. Istraživana je Grobnica 11 u Nukleusu 1, a preliminarni rezultati potvrdili su složenu organizaciju ukopnog prostora, višekratno korištenje grobnice i novu količinu vrijednih nalaza.

Posebnu ulogu u predstavljanju Kopile javnosti imala je izložba „Kopila – Grad mrtvih nad poljem života”, postavljena u srpnju 2025. godine u Arheološkom muzeju u Splitu. Izložba je predstavila dio monumentalne grobne arhitekture, bogatu keramiku, nakit i druge nalaze, omogućujući posjetiteljima neposredan uvid u život zajednice koja je nastanjivala zapadnu Korčulu prije više od dvije tisuće godina.

U Blatu je također razvijena ideja o arheološkom parku Kopila, kojim bi se lokalitet mogao prezentirati na samom mjestu istraživanja. Takav projekt zahtijeva posebno pažljiv pristup jer su grobnice građene suhozidnom tehnikom, a njihovo dugotrajno izlaganje atmosferilijama može uzrokovati oštećenja i urušavanje.

Zbog toga se istraženi dijelovi nekropole nakon dokumentiranja i konzervatorskih zahvata često ponovno zaštićuju kamenjem i drugim odgovarajućim materijalima. Takav postupak važan je za njihovo očuvanje, ali istodobno otežava neposredan doživljaj monumentalnosti nalazišta.

Buduća prezentacija morat će zato uskladiti zaštitu izvorne arhitekture, potrebe znanstvenih istraživanja i pristupačnost posjetiteljima. Uz odgovarajuću interpretaciju, Kopila može postati jedno od važnih mjesta predstavljanja prapovijesne i antičke baštine južne Dalmacije.

Zašto je Kopila toliko važna za povijest Ilirije?

Značaj Kopile daleko nadilazi granice otoka Korčule. Lokalitet omogućuje proučavanje zajednice koja je tijekom posljednjih stoljeća prije Krista živjela na prostoru između domorodačkih prapovijesnih tradicija i razvijenoga helenističkog svijeta.

Njezini su stanovnici gradili monumentalne grobnice prema lokalnim arhitektonskim načelima, pokapali svoje pokojnike u višekratno korištenim grobnim komorama i održavali posebne pogrebne običaje. Istodobno su nabavljali keramičke posude iz grčkih i italskih radionica, koristili nakit izrađen od sirovina udaljenog podrijetla i sudjelovali u mediteranskim kulturnim kontaktima.

Kopila posebno pokazuje da povijest ilirskih zajednica nije bila samo povijest ratova s Grcima i Rimljanima. Ona je bila i povijest ljudi koji su obrađivali zemlju, uzgajali životinje, sudjelovali u trgovini, stvarali vlastite društvene odnose i razvijali složene obrede povezane sa smrću.

Za razliku od mnogih antičkih tekstova, koji lokalno stanovništvo najčešće spominju u kontekstu vojnih sukoba, arheološki nalazi Kopile omogućuju uvid u svakodnevni život. Grobnice ne otkrivaju samo oružje i vrijedne predmete nego i tragove odjeće, ukrašavanja, prehrambenih navika te posebnog odnosa prema djeci i pokojnicima.

Upravo je to najveća vrijednost Kopile: ona pruža rijetku mogućnost da povijest stanovnika istočnog Jadrana proučavamo kroz njihove vlastite materijalne tragove, a ne isključivo kroz opise grčkih i rimskih pisaca. Svaka nova grobnica, keramička posuda ili analiza ljudskih ostataka pridonosi sve potpunijoj slici zajednice koja je prije više od dva tisućljeća živjela iznad Blatskog polja i održavala veze s velikim civilizacijama Sredozemlja.

Znanstveni radovi i stručni izvori

Najvažnija literatura za Kopilu posebno je vrijedna jer dio radova potpisuju upravo arheolozi koji su istraživali lokalitet. Za biološke podatke korištena su zasebna znanstvena istraživanja, kako se nalazi iz grobova ne bi tumačili samo na temelju nakita i keramike.

1. Dinko Radić i Igor Borzić, 2017. Otok Korčula: Iliri i Grci. Povijesni kontekst lokalne zajednice i grčkih kontakata.

2. Radić, Borzić, Eterović Borzić i Radovčić, 2017. Grad mrtvih nad poljem života: nekropola gradinskog naselja Kopila na otoku Korčuli. Temeljna monografija. Stručni prikaz monografije na Hrčku.

3. Dinko Radić i Igor Borzić, 2023. Prikaz lova na helenističkoj posudi iz nekropole gradinskog naselja Kopila na otoku Korčuli.

4. Marina Marić i sur., 2022. Teeth macroabrasion for determination of dental age and diet in the Illyrian population from the Kopila necropolis.

5. Marina Marić i sur., 2023. Stable isotopes analysis in an archaeological sample from the Kopila site.

6. Igor Borzić, objavljeno 2025. Kopila – Podgrađe. Istraživanja naseobinskog dijela 2024. godine.

7. Igor Borzić, 2026. O jednom tipu amforoidnih pitosa sa željeznodobnih gradina otoka Korčule.

8. Dubrovački muzeji. Sirene na arheološkim nalazima iz Dubrovačkih muzeja. Staklena pločica s Kopile.

9. Hrvatsko arheološko društvo, 2024. Vrata Jadrana kroz stoljeća. Arheologija južnog Jadrana. Novi radovi o naseljima na Korčuli.

10. Otkrića na Korčuli ne prestaju. Razgovor s Igorom Borzićem o novim istraživanjima, Dalmacija Danas, 2025.