Obloženica na Peruniću: najveća prapovijesna gradina na Perunu

Na vrhu Perunić, iznad Podstrane, stoje ostatci velike prapovijesne gradine s kamenim bedemom dugim približno 220 metara. Na položaju su zabilježeni ulomci keramike iz različitih razdoblja. Veličina otvara mogućnost da nije služila samo za obranu nego i za stanovanje. Obloženica još nije sustavno iskopana, pa ta mogućnost nije dokaz.

Najveća gradina iznad Podstrane

Na zapadnom dijelu Peruna, približno 650 metara istočno od vrha Perunsko s crkvicom sv. Jure, Obloženica je najveća poznata prapovijesna gradina na području Podstrane. Uz vrh Perunić, visok približno 448 metara. S nje se drži prostor između Žrnovnice, Podstrane i Splita, a prema sjeveru Mosor, Sridivica i unutrašnjost Poljica. Nije isto mjesto kao crkvica na Perunskom i nije dokazano Perunovo svetište.

Južna strana je strma i teško pristupačna. Na sjevernoj i zapadnoj, odakle se lakše prilazi, podignute su suhozidne konstrukcije. Gradina je izvan glavne staze grebenom. Izdvojenost i preglednost tipične su za prapovijesna utvrđenja istočnog Jadrana. Same po sebi ne kažu koje je stoljeće zidalo bedem.

Bedem i moguće naselje

Među prvima ju je detaljnije opisao Škobalj, Obredne gomile (1970., str. 131–133), u poglavlju o gradini na Peruniću. Prostor unutar gradine dug je po njemu približno 150 metara, a najveća širina oko 50 metara. Zbog toga je smatrao da nije morala biti samo uporište, nego i utvrđeno naselje. To je njegov zaključak iz dimenzija, ne iz tlocrta kuća.

Vidović (2018., str. 29–30) opisuje blago elipsast tlocrt i veliki nasip lomljenog kamena na pristupačnijoj strani. Duljina nasipa približno je 220 metara, širina, ovisno o urušenom kamenu, između 12 i 20 metara. Površina ograđenog prostora procijenjena je na oko 3896 četvornih metara, gotovo 0,4 hektara. Današnja širina nasipa nije izvorna širina zida. Visina i eventualna drvena ili kamena ojačanja nisu utvrđeni.

U lokalnim opisima Obloženica se često zove četverokutnom, a Vidović blago elipsastom. Razlika je u čitanju nepravilnog sustava: na sjeveru i zapadu bedem radi približno pravokutan zavoj, drugdje slijedi teren. Ne biramo jedan naziv kao da je drugi pogrešan.

Keramika iz više razdoblja

Škobalj spominje ulomke posuda, dijelove dna i ručki, i ostatke kamenih žrvnjeva. Takvi predmeti mogu upućivati na pripremu hrane, ako su sigurno s ovog položaja i iz datiranog sloja. To za žrvnjeve još nije objavljeno kao zatvoren kontekst.

Maršić i Lozo 1994. ponovno obilaze gradine primorske kose. U dokumentaciji se spominju keramički nalazi koji se mogu vezati uz prapovijest, ali i ulomci pripisani starohrvatskoj keramici. Time je otvorena mogućnost kasnijeg korištenja, ne dokaz neprekinutog života.

Vidović je na terenu prepoznala antičke ulomke. Podatke o prapovijesnoj keramici i žrvnjevima prenosi iz starije literature. Prenosi i kazivanje Vedrana Katavića, koji je na obilasku uočio prapovijesnu keramiku. To je zabilježeno opažanje, ne objavljena tipološka analiza.

Površinska keramika ne dokazuje neprekinuti život. Ulomci mogu pripadati vremenski udaljenim fazama. Bez slojeva ne znamo kada je gradina nastala, koliko je dugo korištena i je li između faza bila prazna.

Jesu li unutra bile kuće

Veličina i keramika naveli su Škobalja na utvrđeno naselje. Na mnogim dalmatinskim gradinama ljudi su živjeli unutar zidova, u kućama od kamena i drva, a dio ograde služio je gospodarstvu ili stoci. To je analogija, ne tlocrt Obloženice.

Vidović navodi da je unutrašnjost pretežno matična stijena, s vrlo malo humusa, i da nisu uočeni jasni tragovi nivelacije ni pouzdani temelji kuća. Na novijem obilasku zabilježene su kamene strukture koje bi mogle biti građevine. Namjena i vrijeme nisu utvrđeni.

Zato se ne može zaključiti da je bila trajno naseljena. Mogla je biti naselje, povremeno sklonište, obrambeno uporište ili sezonski stočarski položaj. Te funkcije nisu isključive. Turistička zajednica Podstrana iznosi pretpostavku pastirskog naselja. Ona odgovara važnosti stočarstva, ali bez nastambi, ognjišta i životinjskih kostiju ostaje pretpostavka.

Pituntini, ne natpis na bedemu

U kasnoj prapovijesti širi prostor povezuje se s Delmatima. Na Podstrani i prema Jesenicama u rimsko doba poznati su Pituntini i Nerastini. Njihove granice potvrđuju međašni natpisi, uključujući sporove pred provincijskom upravom. Obloženica leži na prostoru koji se tradicionalno vezuje uz Pituntine. Veličina dopušta da je držala zapadni dio, osobito putove između obale i Poljica. Natpisi samu gradinu ne spominju. Ne može se reći kojoj je zajednici pripadao najstariji bedem u trenutku gradnje.

Na grebenu su i Perunsko, Vilanjski grad, Vršina i Pišćenica, a šire Sridivica i Mosor. Raspored pokazuje da su uzvisine bile važne. Ne pokazuje da su sve građevine iz istog vremena.

Što se vidi, a što nije signal

S Obloženice se vide Perunsko s crkvicom sv. Jure, Stražnica i gradina kod sv. Kuzme i Damjana na Mosoru. Vidović je tu međusobnu vidljivost zabilježila. Vidjeti susjeda nije dokaz organizirane signalizacije. Takva mreža na Perunu nije izravno dokazana. Veća unutrašnjost i masivniji bedem mogu značiti važnije uporište, a manji položaji promatračnice. To ostaje rekonstrukcija dok kronologija ne bude ista.

Ime Perunić nije žrtvenik

Ime vrha pripada skupini Perun, Perunsko i Perunić. Katičić (Filologija 48, 2007., osobito str. 99–100) razmatra njihov prostorni odnos i predaje o gromovniku. Zanimalo ga je što se uz Perunsko, s crkvicom sv. Jure, diže Perunić s velikom gradinom i keramikom. Krajolik u tom pristupu može čuvati mitske predodžbe. Nije dokazano da je Obloženica bila svetište Peruna. Moguća prapovijesna gradnja vjerojatno je starija od slavenskog naseljavanja. Kasnija sakralna uporaba nije arheološki potvrđena. Nalazi zasad više govore o mogućoj naseobinskoj i obrambenoj funkciji nego o obredu.

Obložine nisu Obloženica

Škobalj bilježi i Obložine, vrh dalje prema jugoistoku, na približno 500 metara. Ondje je zasebna okrugla gomila, promjera oko deset metara i visine oko jednog metra, od grubog nasutog kamenja, bez jasnih dodatnih zidova. Na obilasku nisu prepoznati obrisi grobova. Takve gomile u Dalmaciji često su grobne u brončanom i željeznom dobu, ali ne sve. Ova se ne može proglasiti grobnicom. Odnos prema Obloženici nije utvrđen. Blizina samo postavlja pitanje jesu li iz istog krajolika i istog vremena.

Što bi iskopavanje moralo odgovoriti

Obloženica je najveći poznati gradinski položaj na Perunu, a bedem i danas pokazuje opseg. Keramika iz prapovijesti, antike i mogućeg ranog srednjeg vijeka, ako predaji i starijim obilascima vjerujemo samo onoliko koliko su objavljeni, upućuje na složenu uporabu, ne na jedan sloj. Ako se pokaže da su susjedne gradine istodobne, mogao bi se čitati raspored naselja i putova između Žrnovnice, Podstrane i srednjih Poljica. Do tada to ne tvrdimo.

Unutrašnjost je uglavnom stijena i tanak sloj zemlje. Ostaci kuća mogu biti slabo očuvani ili pod urušenim kamenom. Geodetski snimak, površinski pregled i ograničene sonde mogli bi reći ima li slojeva, temelja, ognjišta. Korisno bi bilo ponovno obraditi starije ulomke, ako su sačuvani u muzejskoj ili dokumentiranoj zbirci. Tipologija bi dala uži okvir nego površinski obilazak.

Za zaštitu treba pratiti bedem, ne premještati kamen i prikazati položaj na stazama Peruna bez da se pretpostavka o naselju izrekne kao činjenica. Hoće li se Obloženica potvrditi kao utvrđeno naselje, ostaje pitanje iskopavanja.