Perunsko: prapovijesna gradina na kojoj se isprepleću tragovi Delmata, boga Peruna i svetoga Jure

Na krajnjem zapadnom vrhu brda Perun, iznad Žrnovnice i Podstrane, nalaze se ostatci prapovijesnog utvrđenja i srednjovjekovna crkvica sv. Jure. Položaj zauzima posebno mjesto u istraživanjima stare slavenske mitologije, a dio znanstvenika drži da se upravo ovdje moglo nalaziti jedno od Perunovih svetišta. Kameni bedem poznat kao Duga gomila, srednjovjekovni zapisi i stari toponimi svjedoče o dugoj povijesti čija najranija razdoblja još nisu dovoljno istražena. Prapovijesna, ilirska gradina na vrhu izvjesna je. Praslavensko svetište ostaje vjerojatno, nije iskopan kultni sloj.

Na vrhu iznad Žrnovnice

Perunsko je najzapadniji od triju karakterističnih vrhova brda Perun, između Žrnovnice i Podstrane. Nalazi se na približno 441 metar, na završetku kamenog grebena s kojega se gleda Žrnovnica, Split, Stobreč, Kaštelanski zaljev, otoci i prijevoji Mosora. Strme padine čine ga jednim od najuočljivijih mjesta zapadnih Poljica.

Na vršnom platou je mala crkva sv. Jurja, odnosno sv. Jure, okružena ostatcima velikoga kamenog nasipa. U arheološkoj i povijesnoj literaturi položaj se povezuje s prapovijesnom gradinom. U istraživanjima slavenske mitologije prepoznat je kao mogući prostor pretkršćanskog štovanja boga Peruna. To su dva čitanja, ne dva nalaza iz istog sloja.

Ovaj lokalitet nije crkvica sv. Jure na Vršini iznad Gornje Podstrane, nekoliko kilometara istočnije. Obje nose ime istog sveca i stoje uz starije kamene konstrukcije, ali okružje im nije isto. Na Vršini su dokumentirani srednjovjekovni grobovi. Oko crkve na Perunskom usporedivi tragovi groblja nisu dokumentirani. Površina od oko 800 četvornih metara odnosi se na Vršinu, ne na ovaj vrh.

Duga gomila

Najvažniji arheološki ostatak velik je kameni nasip zvan Duga gomila. Trasa mu ide nepravilnim polukružnim, odnosno zavinutim lukom i zatvara pristupačniji dio vrha. Na ostalim stranama obranu je mogla davati sama padina i stjenoviti rub. To je čitanje položaja, ne iskopani presjek bedema.

Konstrukciju je opisao don Ante Škobalj u Obrednim gomilama (1970., osobito str. 124–125). Smatrao je da je nasip imao obrambenu ulogu i da je prostor unutar njega mogao služiti kao prirodna tvrđava. Položaj doista gleda prilaze iz smjera Žrnovnice i Podstrane i širi dio nekadašnjeg pituntinskog teritorija. Nadzor je mogućnost koju reljef dopušta, ne arhivski zapis o straži.

U kasnoj prapovijesti, osobito u brončanom i željeznom dobu, slične gradinske konstrukcije karakteristične su za velik dio istočnog Jadrana. Građene su od lokalnog lomljenog kamena, najčešće bez veziva. Namjena je mogla biti obrambena, naseobinska ili vezana uz nadzor putova i pašnjaka. Urušavanjem zidova nastajali su široki nasipi. Takav izgled Duge gomile nije sam po sebi datum.

Duga gomila nije sustavno istražena i nije poznato kada je podignuta. Prapovijesni karakter drži se na tipološkoj i prostornoj usporedbi, ne na pouzdanom apsolutnom datiranju. Nije utvrđeno jesu li sve vidljive konstrukcije iz istog razdoblja ili su prepravljane.

Škobaljeva pretpostavka o velikom svetištu

Škobalj se nije zaustavio na obrani. Zanimala ga je mjesna predaja o nekadašnjoj velikoj crkvi na vrhu. Razmatrao je mogućnost da se ona nije odnosila na veličinu današnje crkvice, nego na cijeli ograđeni prostor unutar nasipa. Gradina je, po njemu, mogla biti i utvrda i sveto mjesto. Istaknuta uzvišenja često imaju i obrambeno i simboličko čitanje. Bedem, neobičan tlocrt ili kasnija crkva ne dokazuju prapovijesno svetište.

Njegove interpretacije dio su povijesti istraživanja Poljičke planine. Suvremena arheologija za kultnu namjenu traži stratigrafiju, datirane nalaze ili ostatke obrednih konstrukcija. To ovdje nije objavljeno.

Perun, Perunsko i Perunić

Na malom prostoru stoje tri toponima: Perunsko, Perun i Perunić. U slavenskoj mitologiji Perun je božanstvo groma, munje, oluje i nebeske vlasti. U rekonstruiranim predajama sjedište mu je na visini, često na gori iznad vode, a protivnik Veles vezan je uz donji, vlažni svijet. Sukob tih likova jedan je od glavnih motiva te rekonstrukcije. Rekonstrukcija mita nije zapis obreda na ovom vrhu.

Radoslav Katičić u radu Čiji to dvor stoji na gori? (Filologija 48, 2007., str. 75–113) uspoređuje fragmente slavenskih obrednih pjesama s toponimima Peruna nad Žrnovnicom. Po njegovu tumačenju u ovom se krajoliku jasno prepoznaje predodžba nebeskog dvora boga gromovnika. Skupinu naziva Perun, Perunić i Perunsko nije držao slučajnom. Uspoređivao je položaj vrhova s predodžbama o božanskom ocu i sinu u pojedinim slavenskim i baltičkim predajama.

Petar Šimunović upozoravao je da nastavak u imenu Perunić ne mora biti jednostavna umanjenica, nego se može čitati i kao izraz pripadnosti. Stara imena čuvaju jezične odnose koje nije uvijek moguće svesti na jedno objašnjenje. Ni etimologija ne datira bedem.

Zmijski kamen i božanski boj

Zmijski kamen, odnosno Zmij kamik, nekadašnji je veliki kameni položaj u blizini rijeke Žrnovnice. Ime mu nije samo usmena predaja. U ispravi iz 1178., o zemljišnim posjedima na području Peruna, navodi se kamen nazvan Smicamic. Katičić ga je povezao s nazivom Zmij kamik. Time je ime, u tom čitanju, potvrđeno najmanje od 12. stoljeća. Poveznica Smicamic i Zmij kamika njegova je identifikacija, ne fotografija kamena.

U rekonstruiranom pripovijedanju Zmijski kamen vezuje se uz Velesa. Perun munjom tjera zmjolikog protivnika s uzvisine prema donjem svijetu. Taj se sukob u literaturi zove božanskim bojem. Na pročelju župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Žrnovnici ugrađen je reljef naoružane figure i životinje. Ante Milošević predložio je da se na njemu može prepoznati staroslavenski sukob, a ne isključivo kršćanska ikonografija kako se ranije smatralo. Tumačenje je otvorilo raspravu. Nije zatvoren dokaz.

Toponimi, isprave i ikonografske usporedbe jaki su razlozi da se sakralni krajolik proučava. Sami ne dokazuju pojedinačne obrede ni stoljeće u kojem bi se Perun štovao na vrhu Perunsko.

Crkva sv. Jure

Crkvica sv. Jurja na vrhu u pisanim se izvorima prvi put spominje 1397., u dokumentaciji o posjedima splitske nadbiskupije. Arhitektura i položaj potaknuli su pretpostavku da je nastala znatno prije, moguće još u ranom srednjem vijeku. To je pretpostavka, ne dendrokronološki ili iskopani datum. Građevina je jednobrodna, s polukružnom apsidom i bačvastim svodom.

Tijekom stoljeća izložena je nevremenu, osobito udarima groma. U povijesnim pregledima spominju se velika oštećenja sredinom 18. stoljeća, nakon kojih je popravljana. Titular sv. Jurja, ratnika koji kopljem pobjeđuje zmaja, u istraživanjima slavenske mitologije dovodi se u vezu s mogućnošću da je na pojedinim mjestima naslijedio dio funkcija pretkršćanskih božanstava. Mogućnost nije predaja zapisana u 1397. godini.

Katičić je upravo ovu crkvu držao važnim primjerom mogućeg sakralnog kontinuiteta: kršćansko svetište na mjestu koje je ranije moglo biti Perunovo. Tezu je razradio etnolog Vitomir Belaj, povezujući obredne predaje, proljetne svetkovine i raspored svetih mjesta. Na Perunskom se blagdan sv. Jurja obilježava 23. travnja, uz misu i blagoslov polja. Običaj pokazuje dugotrajnu važnost mjesta za zajednicu. Današnji oblik pripada kršćanskoj tradiciji.

Novija istraživanja

Interdisciplinarni projekt Sakralna interpretacija krajobraza vodio je etnolog Tomo Vinšćak, uz Radoslava Katičića, Vitomira Belaja, Antu Miloševića i druge. Povezivao je arheologiju, povijest, filologiju, etnologiju i narodne predaje, pitajući kako su doseljeni Slaveni prepoznavali sveta mjesta. Žrnovnica i Podstrana ušle su u taj rad zbog koncentracije toponima, ne zato što je bedem datiran.

Rezultati su predstavljeni na skupu Perunov žrvanj i Jurjevo koplje 2010. i u istoimenom zborniku 2011. Uz to u literaturi stoji i zasebna knjiga Andreja Pleterskog (ur.), Perunovo koplje, Založba ZRC, Ljubljana, 2011. Naslove ne spajamo u jedan.

Noviji pregled dao je Tibor Komar u zborniku Mit, vjerovanje i prostor (2024.). Ističe da je projekt pridonio prepoznavanju sakralnog krajolika Žrnovnice i Peruna i uključivanju lokalnog stanovništva. Škobalj je, iako je isti prostor detaljno opisao, naziv Perun pokušavao vezati uz glagol koji znači stršiti ili izdizati se. Kasnija filologija jače naglašava moguću vezu s imenom boga gromovnika. Oba čitanja ostaju u literaturi. Nijedno ne datira Dugu gomilu.

Koliko je Perunsko staro

Najveći problem nedostatak je sustavnih iskopavanja. Položaj je prepoznat kao prapovijesna gradina, ali nije moguće reći kada je podignut najstariji bedem. Nije utvrđeno jesu li obrambena funkcija, moguća slavenska kultna funkcija i kasnija crkva povezane neprekinutim kontinuitetom.

Moguće je da je vrh u različitim razdobljima imao različite uloge: utvrđenje ili osmatračnicu, kasnije mjesto simboličkog značenja, pa crkveno svetište. Takav slijed zasad je povijesna rekonstrukcija, ne arheološka kronologija.

Unatoč tome Perunsko je jedan od najzanimljivijih lokaliteta za odnos prapovijesnih gradina, slavenske mitologije i srednjovjekovnog kršćanstva. Posebnost mu nije samo bedem ili crkvica, nego skup imena, dokumenata i interpretacija na istom prostoru. Sustavno istraživanje Duge gomile moglo bi odgovoriti na pitanje o najstarijem sloju. Do tada ostaje važno mjesto za proučavanje mogućeg kontinuiteta, ne spomenik kojemu je kontinuitet već dokazan.