Vršina iznad Podstrane: prapovijesna gradina, kamena gomila i crkva sv. Jure

Na Vršini iznad Gornje Podstrane sačuvani su tragovi starijeg kamenog utvrđenja, nasipa, srednjovjekovnih grobova i crkve sv. Jure. Položaj spaja više razdoblja, od zajednica brončanog i željeznog doba do srednjovjekovnih Poljica i svetojurjevske tradicije. Ti slojevi nisu jedan kontinuiran kult.

Gradina na prijelazu

Vršina stoji na južnom rubu Poljičke planine, na hrptu od Žrnovnice prema Omišu. Danas je poznata po crkvici sv. Jure uz liticu, s pogledom na more, Podstranu i otoke. Crkva je mlađi sloj. Kameni bedemi i nasipi stariji su prostor, koji arheolozi povezuju s prapoviješću, ali bez iskopavanja koje bi tu vezu datiralo.

Položaj je uz prirodni prijelaz iz primorja Podstrane prema unutrašnjosti, osobito prema Srinjinama. S južne strane teren se obrušava prema moru, sa sjeverne je pristup blaži. Takvi prijevoji u brončanom i željeznom dobu često nose gradine za nadzor putova, pribježište ili pašnjak. Vršina se uklapa u taj raspored. Konkretna funkcija nije potvrđena iskopavanjem.

Ostatci bedema

Gradina zauzima prostor neposredno istočno i jugoistočno od crkvice. Litica zatvara jug. Na pristupačnijim stranama su kamene konstrukcije. Nije pravilan krug. Graditelji su koristili stijenu da ne zidaju cijeli opseg.

Dražen Maršić i Marijan Lozo opisali su prapovijesni bedem: na sjeveru širok približno četiri metra, a na jugoistoku vidljivi najniži redovi suhozida. Andrej Pleterski kasnije razlikuje faze. U istočnom dijelu bilježi stari zid bez žbuke, širine oko 1,7 metara, i upozorava da današnji izgled nije jedno razdoblje.

Po njegovoj rekonstrukciji zidovi i rub klisure zatvaraju približno četverokutan prostor, najveće duljine oko 53 metra i širine do 35 metara. Unutrašnjost je kasnije dijeljena, a dijelovi starijih nasipa iskorišteni su za srednjovjekovno groblje. Zato se izvorni izgled gradine ne može sigurno nacrtati. Ranija brojka od oko 800 četvornih metara na ovoj stranici nije ta rekonstrukcija i ne treba je držati izmjerenom površinom.

Gomila koju Škobalj i Pleterski ne čitaju jednako

U Obrednim gomilama (1970.) Škobalj na Vršini prepoznaje polukružnu gomilu istočno od crkvice i groblja. Držao ju je vrlo starim objektom koji je kasnije dobio novu namjenu, osobito kad su počeli srednjovjekovni ukopi. Crtež je sl. 106. To nije geodetski snimak cijele gradine.

Pleterski u Kulturnom genomu (2014., osobito str. 305–307) tu konstrukciju ne čita kao jednu polukružnu gomilu, nego kao dva kamena nasipa koji se spajaju pod tupim kutom i s rubom litice zatvaraju približno četverokutan prostor. U tom čitanju riječ je o složenom prostoru: ostatak starijeg bedema, mogući tumul i kasnije grobne konstrukcije. Koje je čitanje točno, bez novog snimka nije zatvoreno.

U istočnom dijelu ostaje kružna kamena konstrukcija promjera oko deset metara. Pleterski dopušta da je to ostatak starije, nekoć veće gomile čije je kamenje raznošeno ili ugrađeno u nove zidove. Nije utvrđeno je li gomila starija od bedema ili su nastale otprilike zajedno, ni je li služila pokapanju, obilježavanju prostora ili nečem drugom.

Pet grobova izvan groblja

Škobalj nije stao na opisu zidova. Izvan ograde crkvenog groblja, pod kamenim nasipom, otkrio je grobove koje je držao starijim načinom pokapanja. Istražio je pet grobova izvan groblja i, radi usporedbe, jedan unutar ograđenog prostora. Grobovi u nasipu bili su prekriveni kamenjem. Unutar groblja bile su i velike kamene ploče. Iz te razlike izveo je dvije grobne cjeline: kršćansku i onu koja bi još držala predkršćanske običaje.

U knjizi donosi radiokarbonske analize kostiju. Tumačio ih je tako da dio grobova izvan groblja pripada 13. do 15. stoljeću, a usporedni grob unutar groblja približno 16. stoljeću. Odatle smjela pretpostavka o dugom preživljavanju nekršćanskih pogrebnih običaja u Poljicima. To je njegov zaključak iz 1970., ne sud kasnije kalibracije.

Nisu dokazani posljednji pogani

Pleterski upozorava da se zaključak o dvama istodobnim grobljima različite vjere teško drži. Pojedini grobovi izvan groblja ukopani su u gornji dio starijeg nasipa, na dubini od oko 40 centimetara. Mogli su nastati znatno kasnije od nasipa.

Ponovno čitanje radiokarbona, kako ga prenosi Maja Vidović, ne daje usku kronologiju. Jedan grob unutar groblja ima raspon od 1330. do 1653., a jedan izvan groblja od 1158. do 1834. Iz toga se ne vidi koji je ukop stariji.

Pleterski zato nudi drugo objašnjenje: grobovi izvan ograde mogli su nastati kasnije, možda jer uz crkvu više nije bilo mjesta. Srednjovjekovni stanovnici mogli su starije kamene konstrukcije iskoristiti za proširenje groblja. Drukčiji izgled groba ne mora značiti drukčiju vjeru.

U današnjem stanju ne može se tvrditi da su grobovi izvan groblja poganski. Škobaljeva pretpostavka ostaje u povijesti istraživanja. Srednjovjekovne kosti ne datiraju prapovijesni bedem ni moguću stariju gomilu. To su drugi slojevi.

Crkva sv. Jure

Crkvica je među starijim sačuvanim crkvama Podstrane. Gradnja se u literaturi datira različito, od 9. ili 10. do najkasnije 11. stoljeća, ponajprije prema arhitekturi, ne prema natpisu o gradnji. Pripada jednostavnom ranosrednjovjekovnom tipu ruralne Dalmacije, u kojem se stariji oblici zadržavaju i nakon razvijenijeg romanike.

Ima usku izduženu lađu i svetište na istoku. Prema jednom arhitektonskom opisu lađa je duga oko 6,7 metara i široka 3,4 metra, a cijela crkva sa svetištem nešto više od 11 metara. Unutarnji zidovi imaju plitke pilastre i lukove na kojima leži nepravilno izveden svod. Kamen je rustikalno obrađen.

Za gradnju je najvjerojatnije korišten kamen starijih konstrukcija na istom mjestu. To je poznata dalmatinska praksa, ali na Vršini nije dokumentiran svaki blok. Vidljivo je, prema istraživačkim tumačenjima, u zidovima oko groblja, za koje se drži da su uzeli dio starijeg nasipa.

Od župne crkve do svetkovine

Uz crkvu je groblje omeđeno zidom, približno 24 puta 19 metara. Taj zahvat mijenja izgled gradine. Pleterski groblje smješta u sjeverozapadni dio starije cjeline. Moguće je da je teren dijelom nasut i izravnan. Neke faze groblja stavljaju se u kasni srednji vijek. Odnos tih faza prema najstarijoj crkvi nije zatvoren.

Prema podatcima koje obrađuje Pleterski, 1499. crkva se izričito spominje kao župna crkva Podstrane. Tu ulogu drži do druge polovice 17. stoljeća, kad se život i ukop sele bliže naselju. Godine 1666. počinje gradnja crkve sv. Antuna. Sv. Jure na Vršini time nije napušten. Ostaje u mjesnoj tradiciji, uz stare putove i blagoslov polja.

Perun i sveti Juraj nisu isti dokaz

Toponimi Perun, Perunsko i Perunić predmet su radova Radoslava Katičića, Vitomira Belaja, Tome Vinšćaka i Andreja Pleterskog, među ostalim Pleterskoga članka Tko je Perun? (Starohrvatska prosvjeta III/42, 2015.). Na Perunu su dvije crkvice istog sveca: na Perunskom i na Vršini. Nisu isti lokalitet. Vršina se može gledati kao dio krajolika u kojem je stariji prostor mogao dobiti kršćansko ime. To nije dokaz hrama.

Na Vršini nisu objavljeni nalazi koji bi nedvojbeno potvrdili prapovijesno ili ranosrednjovjekovno pogansko svetište. Obredno značenje prije crkve moguće je i ostaje otvoreno. Neprekinuti kult od prapovijesti preko slavenskog doseljenja do srednjovjekovnih kršćana nije dokazan.

Staro Jurjevo

Na Vršini se blagdan tradicionalno drži 3. svibnja, kao Staro Jurjevo ili Stara Jurjeva, datum starijeg kalendarskog Jurjeva prije gregorijanske reforme 1582. Na Perunskom je svetkovina 23. travnja. Na Vršinu se išlo u procesiji iz Gornje Podstrane, uz misu i blagoslov polja. Prema mjesnoj tradiciji, kako je prenose pregledi Turističke zajednice i Općine Podstrana, svetkovina je imala velik ugled, a do sredine 20. stoljeća procesiju je pratila i seoska glazba. To je tradicija zajednice, ne datum bedema.

Crkva je obnovljena, a graditeljski radovi završeni su 2005. Obnovljena je vanjština i preslica sa zvonom. Od 2006. do 2009. uređen je križni put prema crkvici. Ti podatci stoje u zavičajnim pregledima navedenim u izvorima.

Što još nije istraženo

Grobovi i obilasci nisu sustavno iskopavanje gradine. Najstariji bedem nije pouzdano datiran, namjena gomile nije zatvorena i nisu razdvojene sve faze prije i poslije crkve. Nedostaje keramika koja bi držala kronologiju zidova. Vidović (2018., str. 31–34) ističe da velik broj gradina ovog prostora nije sustavno istraživan i da se datum često oslanja na usporedbu s poznatijim lokalitetima.

Vršina je povezana položajem s Vilanjskim gradom, sjeveroistočno na grebenu. Zajedno su mogli gledati prijelaz između Primorskih i Srednjih Poljica. U širem nizu su i Pišćenica, Perunsko i druge točke Poljičke planine. Bez nalaza ne može se reći da su sve bile u uporabi u isto vrijeme.

Daljnji rad trebao bi geodetski i arheološki snimiti bedem, odnos gomile i zidova te faze groblja. Nalaz iz netaknutog sloja datirao bi prvo utvrđenje. Do tada Vršina ostaje slojevit krajolik: bedem, moguća starija gomila, srednjovjekovno groblje i crkva. Najstariji sloj treba odvojiti od kasnijih predaja.