Burnum prije Rimljana: tko je živio na gradinama iznad Krke

Mnogo prije nego što su Rimljani kod današnjih Ivoševaca podigli jedan od glavnih vojnih logora Dalmacije, gornjim tokom Krke dominirale su velike prapovijesne gradine. Na suprotnim obalama nastale su utvrde vezane uz nadzor prijelaza i komunikacija između Liburna i Delmata. Najpoznatija je Gradina kod Puljana. Novija istraživanja ostavljaju ozbiljnu mogućnost da je središte liburnskih Burnista bilo na Radučkoj glavici, jednoj od najvećih gradina Bukovice. To još nije dokazano natpisom.

Burnum nije nastao dolaskom Rimljana

Burnum je danas prije svega rimski vojni logor na desnoj obali Krke, na području Ivoševaca kod Kistanja. Lukovi vojne građevine, amfiteatar i drugi nalazi govore o njegovoj ulozi u provinciji Dalmaciji u 1. stoljeću poslije Krista. Naseljavanje kraja ipak je starije. Prije rimskog vojnog sustava uz rijeku stoje utvrđena naselja gradinske tradicije istočnog Jadrana. Važni su položaji s kojih se vide prijelazi, putovi i pristup gospodarski vrijednim poljima. Duboki kanjon istodobno štiti i razdvaja zajednice na dvjema obalama. Obrana spaja strmine i kamene bedeme: neke gradine su veća naselja, druge mogu biti manje utvrde ili osmatračnice. U neposrednoj blizini kasnijeg logora najpoznatija je Gradina kod Puljana. Njezino postojanje nije sporno. Politička i etnička pripadnost jest.

Gradina kod Puljana

Gradina kod Puljana leži na lijevoj, istočnoj obali Krke, gotovo nasuprot kasnijem logoru. Smještena je na krševitoj zaravni koja poput poluotoka izlazi prema kanjonu. S triju strana padaju stijene prema rijeci, a pristupačniji kopneni prilaz dodatno zatvara kameni bedem. Miroslav Glavičić i Željko Miletić bilježe da ostatci toga bedema na mjestima dosežu oko šest metara, što traži organiziranu radnu snagu, ne povremen zahvat. Unutra se vide suhozidne konstrukcije, a neki istraživači prepoznaju moguće temelje kuća i tragove komunikacija. To upućuje na prostor pogodan za stanovanje. Kronologija i funkcija svih vidljivih struktura nisu utvrđene sustavnim iskopavanjima.

Gradina je blizu slapova Brljan i Manojlovac, dakle sektora u kojima sedrene barijere i pristupačnije obale omogućuju prijelaz. Lokalna obrana i nadzor šireg teritorija nisu isto. Položaj gotovo idealno štiti od neposrednog napada i drži pojedine prijelaze, ali unutar kanjona nema onakav vidik kakav imaju više gradine Bukovice. Ta razlika danas je jedan od argumenata u raspravi o njezinoj ulozi.

Kada je nastala Gradina kod Puljana

Gradine porječja Krke pripadaju utvrđenom naseljavanju brončanog i osobito željeznog doba. Nalazišta u kanjonu i okolici, među njima Oziđana pećina i Jazinka, pokazuju ljudsku prisutnost od neolitika i eneolitika do brončanog doba, tisućljećima prije rimskog osvajanja. Ti nalazi nisu datum same Gradine kod Puljana. Najstariju prisutnost čovjeka u širem porječju treba odvojiti od vremena nastanka ove utvrde. Gradina je važno predrimsko utvrđeno naselje gornje Krke, ali njezine najstarije faze nisu istražene dovoljno da se rekonstrurira početak bedema, raspored prvih kuća i razvoj po stoljećima. Ne može se pouzdano reći godina osnutka, niti sve danas vidljive zidove pripisati jednom razdoblju. Strateški značaj, uz prijelaze i odnose zajednica s obiju obala, time nije umanjen.

Tko su bili Burnisti

Plinije Stariji u Naturalis historia Burniste navodi među liburnskim zajednicama skardonitanskog sudbenog konventa, conventus Scardonitanus. To je izravno antičko svjedočanstvo da je zajednica s tim imenom postojala. Burnisti nisu naknadni arheološki nadimak nekog nalazišta. Plinije, međutim, ne daje topografiju po kojoj bi se glavno naselje bez dvojbe vezalo uz jednu gradinu. Dugo se držalo da je središte na Gradini kod Puljana. Tu su interpretaciju zastupali, među ostalima, Marin Zaninović, Miroslav Glavičić i Željko Miletić: veliko liburnsko naselje koje s istočne obale drži prijelaze, a ostaje vezano uz liburnski teritorij na zapadnoj. Granica nije morala slijediti rijeku u svakom zavoju. Novija istraživanja tu pretpostavku ozbiljno dovode u pitanje.

Jesu li Burnisti živjeli na Radučkoj glavici

Nikola Cesarik u radu iz 2018., Pre-Roman and Roman Burnum, predlaže drugu lokalizaciju. Glavno naselje Burnista vjerojatno vidi na Radučkoj glavici, velikoj gradini između Radučića i Mokrog Polja, na zapadnoj strani Krke. Položaj stoji između važnih prijelaza preko Krke i Zrmanje, na pravcu koji spaja Bukovicu, kninski kraj i unutrašnjost prema Lici. Za razliku od Puljana, gotovo zatvorenih u kanjonu, Radučka glavica dominira krajolikom i gleda velik dio prostora između dviju rijeka. Cesarik procjenjuje utvrđeni prostor, na nekoliko razina, na više od četiri hektara. Takvo središte, vidljivo izdaleka, može biti i znak političke i gospodarske moći, ne samo osmatračnica.

Cesarik posebno ističe da je Radučka glavica na strani Krke koja se tradicionalno drži liburnskom, dok je Gradina kod Puljana na obali koju antički izvori vežu uz delmatski prostor. Iz toga slijedi njegova pretpostavka: Radučka glavica mogla je biti političko središte Burnista, a Puljani prije svega obrambeni položaj na granici. Argumenti su ozbiljni. Identifikacija ipak nije zatvorena epigrafskim nalazom ni drugim izravnim dokazom koji bi ime Burnista vezao uz Radučku glavicu.

Novac s Radučke glavice

Jedan od jačih argumenata za važnost Radučke glavice je novac. Cesarik i Vjekoslav Kramberger 2020. obrađuju 60 primjeraka helenističkog i rimskog republikanskog novca s lokaliteta. Među njima su kovovi Numidije, Kartage, ptolemejskog Egipta, južne Italije, Sicilije, Makedonije i Rimske Republike. Novac udaljenih monetarnih sustava dospio je do gradine u unutrašnjosti sjeverne Dalmacije. To ne dokazuje da su trgovci iz Kartage ili Egipta osobno dolazili na glavicu. Komad je mogao promijeniti mnogo vlasnika prije Liburnije. Kronološki je nalaz ipak važan: Radučka glavica nije napuštena u ranijem željeznom dobu, kako se nekoć pretpostavljalo, nego je aktivna u posljednjim stoljećima prije Krista.

Metodološko ograničenje treba držati na vidiku. Obrađeni primjerci većinom su prikupljeni detektorima metala, bez pouzdana stratigrafskog konteksta. Iz njih se ne rekonstruiraju faze gradnje, radionice ni broj stanovnika. Koncentracija i datumi ipak potvrđuju težinu lokaliteta u kasnom željeznom dobu. Površinski nalazi rimskih krovnih opeka pokazuju da se prostor koristi i nakon uspostave rimske vlasti.

Krka kao granica

Predrimski Burnum stoji na dodiru Liburna na zapadu i Delmata na istoku. Plinije Krku, Titius flumen, povezuje s razgraničenjem Liburnije i delmatskog prostora. Tu granicu nije opravdano crtati kao modernu državnu crtu. Pripadnost naselja mijenjala se ratom, savezom i rimskim intervencijama, što se vidi i na Promoni i u raspravi o dosegu Varvarije. Prijelaz nije moguć na svakom dijelu toka. U dubokom kanjonu kretanje je stegnuto, a sedrene barijere i pristupačnije obale propuštaju ljude, stoku i robu. Tko drži te točke, utječe na promet između dviju unutrašnjosti. Puljani su građeni za zaštićen položaj u tom krajoliku. Radučka glavica gleda širi kopneni koridor između Krke i Zrmanje. Zajedno pokazuju da prostor nije jednostavna podjela na dva odvojena teritorija.

Veliki liburnski suhozid

Na istoku Bukovice Šime Vrkić opisuje veliki suhozidni sustav, na temelju zračnih i satelitskih snimaka te ograničenog terena. Ostatci idu kroz Ervenik, Mokro Polje i Radučiće. Terenski je potvrđeno oko devet kilometara, a prema autorovoj rekonstrukciji izvorna duljina može biti oko četrnaest, između jugoistočnog Velebita i kanjona Krke. Velik dio leži na istočnim padinama, što upućuje na moguću obrambenu namjeru, gledanu prema zaleđu. Vrkić pretpostavlja nastanak u 1. stoljeću prije Krista, kad su sukobi Liburna i Delmata važan politički činilac, i uključivanje postojećih gradina i osmatračnica u taj sustav. Nije arheološki nedvojbeno da je cijeli suhozid iz jedne faze, niti da mu je jedina svrha obrana od Delmata. I uz tu ogradu riječ je o velikom graditeljskom zahvatu u prapovijesnom krajoliku.

Je li Gradina kod Puljana bila Arduba

Jedna od spornijih pretpostavki veže Puljane uz Ardubu, utvrdu iz završnih operacija osvajanja Ilirika 9. godine poslije Krista. Kasije Dion opisuje je kao teško pristupačno mjesto na strmom položaju, prirodno zaštićeno riječnim kanjonom, koje u završnici velikog ilirskog ustanka pruža žestok otpor. Osvajanje završava razaranjem i tragedijom stanovnika. Darko Periša 2008., u radu o tome je li delmatski prostor presjekao rimski limes, drži da položaj Puljana, kanjon, bedem na kopnenom prilazu i ostatci unutrašnjeg naselja odgovaraju tom opisu. Predlaže i da se rimski vojni položaj nasuprot gradini može vezati uz operacije protiv tog uporišta. Po tom čitanju Puljani bi bili delmatsko središte otpora, a ne glavno naselje liburnskih Burnista.

Oprez je nužan. Točna lokacija Ardube nije utvrđena, a u literaturi su predlagana i druga mjesta. Za Puljane nema epigrafskog dokaza ni pouzdano datiranog sloja razaranja koji bi se sa sigurnošću vezao uz 9. godinu. Gradina se zato ne može predstavljati kao dokazana Arduba, nego kao jedan od kandidata. Pretpostavka je ipak korisna jer otvara pitanje je li kraj Burnuma u posljednjim desetljećima prije Krista i na početku 1. stoljeća bio prostor smjene kontrole, a ne miran liburnski posjed.

Plinije o utvrdama poznatima po bitkama

U trećoj knjizi Plinije spominje Burnum, Andetrij i Tilurij kao utvrde poznate po vojnim sukobima. To se često čita kao dokaz velikih bitaka protiv autohtonog stanovništva na tim mjestima. Ostaje pitanje govori li o starijim, predrimskim utvrdama ili o rimskim vojnim položajima nastalima tijekom i nakon osvajanja. Marin Zaninović zapis vezuje uz predrimske gradine: logori bi naslijedili imena i stratešku funkciju starijih utvrda. Cesarik predlaže drugo čitanje, da Plinije govori o rimskim uporištima iz kojih se vode operacije. Razlika nije sitna. Prvo čitanje izvor veže uz vojnu povijest gradina, drugo uz kasniju organizaciju provincije. Sam tekst ne rješava spor. Za Andetrij portal posebno drži otvorenim pitanje bitke na Ćukovoj gredi iznad Muća.

Kako je nastao rimski Burnum

Rimljani prepoznaju težinu gornje Krke: prijelazi su ključni za kretanje između Liburnije, delmatske unutrašnjosti i prostora prema sjeveru. Vojna prisutnost na Burnumu gradi se u posljednjim desetljećima prije Krista i na početku 1. stoljeća. U ranijoj fazi mogu postojati privremena uporišta, a u ranom Carstvu trajan kompleks. Nakon gušenja velikog ilirskog ustanka 9. godine vlast može sustavnije držati unutrašnjost. Na desnoj obali nastaje legijski logor, jedno od glavnih vojnih središta Dalmacije.

Tijekom većeg dijela 1. stoljeća ondje je XI. legija, koja nakon 42. godine nosi naziv Claudia pia fidelis. Poslije nje prostor drži i IV. legija Flavia Felix. Uz logor rastu pomoćni položaji, civilno naselje, ceste i javne građevine. Amfiteatar je danas najprepoznatljiviji ostatak. Cesarik je među pomoćnim utvrdama na desnoj obali identificirao i položaj kod Čučeva. Raspored upućuje na kontrolu prijelaza i veza unutar provincije. Vojska preuzima strateške funkcije koje su prije držale gradinske zajednice.

Rimski logor kod Ivoševaca i Gradina kod Puljana nisu isto nalazište. To su dva položaja na suprotnim obalama, povezana istim strateškim krajolikom. Pin na karti portala stoji na amfiteatru logora, ne na Puljanima i ne na Radučkoj glavici.

Što se dogodilo s predrimskim stanovništvom

Dolazak vojske ne znači da su sve okolne gradine odmah opustjele. Na Radučkoj glavici ima ulomaka rimskih krovnih opeka, traga korištenja u Carstvu, bez precizne slike broja i rasporeda kuća. Autohtono stanovništvo postupno ulazi u rimski gospodarski i upravni sustav. Logor traži hranu, obrt, prijevoz i rad, a okolne zajednice mogu sudjelovati u opskrbi. Administracija s vremenom preoblikuje stare teritorije, a samostalne ili polusamostalne zajednice ulaze u provinciju. Sudbina stanovnika pojedinih gradina uz Krku time nije riješena. Ne zna se jesu li se ljudi s Puljana preselili u civilno naselje uz logor, jesu li ostali na starom položaju ili je naselje prošlo drukčije. To traži iskopavanja na prijelazu iz kasnog željeznog doba u ranu antiku.

Velika neriješena priča

Predrimski Burnum nije priča o jednom starijem liburnskom selu koje na Ivoševcima jednostavno zamjenjuje logor. Na lijevoj obali stoji Gradina kod Puljana, prirodno zaštićena, s masivnim bedemom i ostatcima unutrašnjih građevina. Na zapadnoj, u širem prostoru Kistanjske Bukovice, dominira Radučka glavica, a njezinu težinu u posljednjim stoljećima prije Krista potvrđuje helenistički i republikanski novac. Između Krke i Zrmanje je niz manjih gradina, a suhozid na istoku Bukovice otvara pitanje obrane i nadzora. Središnje pitanje ostaje otvoreno: je li glavno naselje Burnista na Puljanima ili na Radučkoj glavici? Starija istraživanja biraju Puljane. Cesarikova topografija i numizmatika daju ozbiljne argumente glavici. Istodobno pretpostavka da su Puljani delmatska Arduba pokazuje koliko se isti krajolik može čitati drukčije. Za odgovor trebaju iskopavanja koja datiraju bedeme, kuće i eventualne slojeve razaranja. Rimski Burnum je među poznatijim antičkim nalazištima Hrvatske. Predrimska povijest njegova prostora još nije dovoljno otvorena.